ULOGE:
Fernando Rey (Don Rafael Acosta),
Paul Frankeur (M. Thevenot),
Delphine Seyrig (Simone Thévenot),
Bulle Ogier (Florence),
Stéphane Audran (Alice Sénéchal)

SCENARIJ:
Luis Buńuel,
Jean-Claude Carriere

FOTOGRAFIJA:
Edmond Richard

MONTAŽA:
Hélène Plemiannikov

Sadržaj:

Skupina buržuja – bračni par Thévenost, njihov prijatelj Rafael Acosta, inače ambasador latinoameričke države Mirande, te sestra g. Thévenosta, Florence, pozvani su na večeru kod obitelji Sénéchal. No kad stignu tamo, gđa Sénéchal iznenađena je što ih vidi jer ih je očekivala sljedeću večer, te im kaže da nema spremljenu večeru. Stoga nesuđeni gosti predlože da svi zajedno odu u obližnju gostionicu. Međutim, gostionica je zatvorena, a kad pokucaju, vrata im otvori konobarica i priopći da restoran ima novu upravu, te da ne poslužuju večeru. Gosti uskoro otkriju da je upravitelj umro prije nekoliko sati i da uskoro dolazi mrtvozornik. U žurbi odlaze, a nešto kasnije, u ambasadi Mirande, veleposlanik Acosta raspravlja s njima o isporuci velike količine kokaina. Za vrijeme sastanka Acosta uoči mladu ženu ispred ambasade koja prodaje igračke te puca na nju, objašnjavajući da je ona pripadnica terorističke skupine…

Nakon što je 1970. snimio Tristanu i objavio da mu je to posljednji film, jer je osjetio da se autorski počeo ponavljati, Luis Buñuel krenuo je preispitivati svoju odluku dvije godine kasnije nakon diskusije o repetitivnosti sa scenaristom Jean-Claudeom Carrièreom, s kojim je prethodno surađivao na istaknutim filmovima Dnevnik jedne sobarice, Ljepotica dana i Mliječni put. Ubrzo nakon toga Serge Silberman, njegov stalni producent od Dnevnika jedne sobarice, ispričao mu je da je jednom pozvao prijatelje na večeru i posve zaboravio na to, pa kad su došli njega nije bilo doma, a dočekala ih je njegova supruga u spavaćici. Ta anegdota bila je toliko inspirativna za Buñuela da se bacio na pisanje scenarija s Carrièreom, čije je polazište bila tema repetitivnosti povezana s paradoksalnim i apsurdnim situacijama. Tako je nastao tekst koji u središte stavlja skupinu buržuja koja pokušava objedovati, ali nikako ne uspijeva jer ih u tome uvijek netko ili nešto ometa. Također, prepliću se fikcija i zbilja, san i java, realnost i fantazmagoričnost, odnosno, kako je to formulirao Tomislav Brlek, film u konačnici „majstorski povezuje mnoge središnje interese Buñuelova opusa, od ambivalentnosti identiteta i neprimjetnog prelaženja pripovjednih razina do dijalektike norme i transgresije te nerazdružive isprepletenosti stvarnosti i fantazije“. Pritom ono onirično i fantazmagorično predočava frustracije i strahove tipičnih predstavnika (više) građanske klase. Diskretni šarm buržoazije, koji je okupio vrhunsku glumačku ekipu (Fernando Rey, Dephine Seyrig, Bulle Ogier, Stéphane Audran, Jean-Pierre Cassel, Michel Piccoli), jedan je od ključnih filmova završnog, vjerojatno i najuzbudljivijeg razdoblja Buñuelove karijere; postigao je velik kritičarski, ali i znatan komercijalni uspjeh, a bio je nominiran za Oscare za najbolji izvorni scenarij te najbolji film izvan engleskog govornog područja - potonji je i osvojio.

Uoči projekcije u ponedjeljak, 21. rujna u 19 sati, uvodnu riječ održat će filmski redatelj Igor Bezinović.

boja, 102'