ULOGE:
Giulietta Masina (Giulietta Boldrini),
Sandra Milo (Suzy / Iris / Fanny),
Mario Pisu (Giorgio,
Giuliettin suprug),
Valentina Cortese (Valentina),
Valeska Gert (Pijma)

SCENARIJ:
Federico Fellini,
Tullio Pinelli,
Ennio Flaiano,
Brunello Rondi

FOTOGRAFIJA:
Gianni Di Venanzo

GLAZBA:
Nino Rota

MONTAŽA:
Ruggero Mastroianni

Sadržaj:

Sredovječna Rimljanka Giulietta Boldrini neugledna je žena udana za bogatog Giorgia, s kojim živi u otmjenoj kući pored oceana. Giulietta je praznovjerna i naivna žena okrenuta duhovnosti, koju ljepotom zasjenjuju njezine praznoglave sestre i još uvijek privlačna majka, žena koja drži jedino do vanjskog izgleda, a uz to neprestano živi u strahu da ju suprug vara. Kad joj Giorgio za godišnjicu braka priredi zabavu iznenađenja, među gostima će biti i vidovnjakinja koja će upriličiti seansu prizivanja duhova, a jedan od duhova koje prizove počet će agresivno ispitivati Giuliettu. Nakon te seanse nju će početi intenzivno opsjedati vizije duhova, o čemu će se povjeriti i svom liječniku. A kad Giorgio u snu izgovori ime stanovite Gabrielle, Giulietta će zaključiti da on ima ljubavnicu tog imena. Ubrzo će se sprijateljiti sa susjedom Susy, elitnom prostitutkom pod utjecajem koje će svoj dom pretvoriti u svojevrsni bordel u kojem će se dvije žene dobro zabavljati. No halucinacije će ju nastaviti progoniti, možda i uslijed osjećaja nelagode i krivnje zbog seksualnog oslobađanja, sve dok Giorgia ne zatekne u telefonskom razgovoru s drugom ženom i ne dozna tko je Gabriella.

Godine 1965. prikazana u konkurenciji festivala u Veneciji, godinu kasnije nagrađena Zlatnim globusom u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja te 1967. nominirana za dva Oscara, fantastična humorna drama suscenarista i redatelja Federica Fellinija, za naslovnu ulogu u kojoj je njegova supruga Giulietta Masina (Ulica, Cabirijine noći, Ginger i Fred) osvojila nagradu David di Donatello, u vrijeme premijere izazvala je veliku pozornost, jer je bila riječ o prvom Fellinijevu filmu u boji. Jedno od u cjelini slabijih autorovih ostvarenja dio kritike tumači i kao nekovrsnu feminističku inačicu njegova remek-djela Osam i pol, jer dok je u tom filmu kreirao nadrealnu autobiografsku fantaziju s Marcellom Mastroiannijem u liku frustriranog filmaša koji je predstavljao njega samog, ovdje Fellini isto to radi sa ženom kao protagonisticom, i to ženom koju tumači njegova supruga. Također, moguće je pronaći srodnosti između ovog filma i iste godine realizirane Odvratnosti Romana Polanskog, u kojoj seksualno frustrirana protagonistica tone u depresiju i doživljava zastrašujuće vizije nasilja i silovanja, pri čemu u oslikavanjima mentalnih stanja obiju žena autori ostavljaju nejasne granice između realnosti i fantazija. Giulietta i duhovi barokno je djelo modernističke režije u kojem se Fellini fokusirao na temu prepletanja stvarnosti i mašte, jedno od njegovih osobnijih ostvarenja koje uz glazbu Nina Rote i estetiziranu atmosferičnu fotografiju Giannija Di Venanza (Antonionijevi filmovi Prijateljice, Krik i Noć) odlikuju i raspoloženi glumački nastupi postave u kojoj su i Sandra Milo (Vreli asfalt Claudea Sauteta, Osam i pol), Valentina Cortese (Bosonoga kontesa, Američka noć), Milena Vukotić (Diskretni šarm buržoazije, Fantom slobode) te Silva Košćina (Herkul i indijska kraljica, Bitka na Neretvi).

boja, 137'