ULOGE:
Jack Nicholson (J.J. Gittes),
Faye Dunaway (Evelyn Mulwray),
John Huston (Noah Cross),
Perry Lopez (Escobar),
John Hillerman (Yelburton)

SCENARIJ:
Robert Towne

FOTOGRAFIJA:
John A. Alonzo

GLAZBA:
Jerry Goldsmith

MONTAŽA:
Sam O'Steen

SCENOGRAFIJA:
Ruby R. Levitt

KOSTIMI:
Anthea Sylbert

Sadržaj:

Los Angeles, 1937. Privatni detektiv Jake Gittes vodi agenciju koja se uglavnom bavi pribavljanjem dokaza bračnih nevjera. U ured mu dolazi žena koja traži da uhodi njezina supruga Hollisa Mulwraya, glavnog inženjera gradskog ureda za vodovod i struju, koji navodnu ima ljubavnicu. Gittes prihvaća slučaj, no Mulwray biva ubijen, a detektiv shvaća da žena koga je angažirala nije supruga ubijenog. Prava inženjerova supruga kći je moćnog bogataša Noaha Crossa s kojom Gittes započne ljubavni odnos, te pokušava otkriti što se krije iza ubojstva njezina supruga.
 

Jedan od najpoznatijih i najcjenjenijih filmova Romana Polanskog i vjerojatno najslavniji noir film postnoirovskog perioda, začeo je scenarist Robert Towne. Njegov Oscarom nagrađeni tekst učinio ga je najprestižnijim scenaristom novog Hollywooda sedamdesetih i danas se smatra primjerom 'savršenog scenarija', no u njegovom konačnom oblikovanju nepotpisan je sudjelovao i sam Polanski.

Nastavljajući se na svoj 'prvi pravi' američki film Rosemaryna beba (Bal vampira bio je većinska britanska produkcija), gdje su sva zbivanja bila sagledana iz perspektive naslovne protagonistice (za taj je scenarij Polanski bio nominiran za Oscara, iako je i perspektivizacijsku koncepciju i kompletnu priču bez i najmanje prerade preuzeo iz istoimena romana predloška Ire Levina), poljski je sineast odlučio korigirati Townejev tekst tako da svi događaji budu viđeni iz očišta glavnog lika. Bilo je to sukladno romanima najistaknutijeg autora hard-boiled krimića Raymonda Chandlera, a da bi naglasio subjektivnost perspektive Polanski je koristio i tzv. polusubjektivne kadrove (snimane preko ramena odnosno dijela leđa glumca, tako da su istovremeno i subjektivni i objektivni).

Kineska četvrt, crpeći svoju tematsku moć i iz šokantnosti motiva hebefilije i incesta, također je jedan u nizu Polanskijevih filmova sa središnjim ili bitnim, više ili manje jasno postavljenim likom žene-žrtve (Nož u vodi, Odvratnost, Bal vampira, Rosemaryna beba, Tesa – čista žena, Frantic, Djevojka i smrt), koji je ovdje sugestivno utjelovila Faye Dunaway. Jack Nicholson, za kojeg je Towne i pisao scenarij, savršen je u ulozi nepokolebljivog, tipično noirovskog privatnog njuškala, no poseban bonus je maestralan nastup slavnog režisera Johna Hustona u dijaboličnoj roli Noaha Crossa, nastup koji ima i metatekstualni karakter s obzirom da je Huston autor niza klasičnih noir filmova.

Za vrijeme snimanja zbila se još jedna zanimljiva metatekstualna situacija - u jednoj sceni Huston kao Cross, referirajući se dakako na svoju filmsku kćer, kaže: „Gospodine Gittes, spavate li s mojom kćeri?“. Kako je Nicholson baš tada započeo ljubavnu vezu sa stvarnom Hustonovom kćeri i kasnije poznatom glumicom Anjelicom Huston, došlo je do rijetko viđenog miješanja zbilje i fikcije koje je glumačkoj zvijezdi u velikom naletu ostalo u nelagodnom sjećanju. Godine 1991. film je uvršten u prestižni Nacionalni filmski registar.

boja, 130'