ULOGE:
Cristina Sánchez Pascual (Yolanda Bel),
Julieta Serrano (glavna sestra,
Julia),
Marisa Paredes (sestra Gnoj),
Carmen Maura (sestra Izgubljena),
Lina Canalejas (sestra Zmija) ,
Chus Lampreave (sestra Štakor)

SCENARIJ:
Pedro Almodóvar

FOTOGRAFIJA:
Ángel Luis Fernández

MONTAŽA:
José Salcedo

Sadržaj:

Mlada Yolanda pjevačica je u noćnom klubu i djevojka narkomana kojeg opskrbljuje heroinom, sve dok se on jednom kobno ne predozira. U strahu od policije i toga da bi mogla biti osumnjičena za ubojstvo, Yolanda pobjegne te, nemajući izlaza, utočište odluči potražiti u samostanu. U njemu žive neobične redovnice predvođene nadstojnicom Juliom, pripadaju redu Poniženih otkupitelja, a sve se na Yolandino iznenađenje predstavljaju kao njezine obožavateljice te su joj spremne pružiti utočište. U samostanu su nekad boravile prostitutke, narkomani i ubojice, a sad je zapušten te ponajviše ovisi o donacijama ohole i pohlepne Markize, koja je sestrama dala uvredljiva imena Gnoj, Prokleta, Zmija i Kanalizacijski štakor. Časne sestre su vrlo osebujne žene, pa tako nadstojnica Julia uživa kokain, jedna od sestara u samostanskom dvorištu uzgaja životinje među kojima je i tigar, druga pod pseudonimom Concha Tores piše romane o ranjenim dušama koje posjećuju samostan, a treća je u vezi s podjednako slobodoumnim kapelanom.

Crnohumorna groteska scenarista i redatelja Pedra Almodóvara treći je autorov dugometražni film, a riječ je o vrlo dobro režiranom ostvarenju naglašeno bizarnih likova i podjednako pomaknutog dramskog konteksta. Priča o poročnim časnim sestrama koje žive unutar zidina formalno strogog samostana autorova je varijacija romantične drame Nemoralne redovnice Waleriana Borowczyka, na motivima iz Stendhalovih Talijanskih kronika temeljene storije o seksualnim frustracijama opatica u jednom samostanu, a moguće je pronaći i poveznice s dramom Anđeli grijeha Roberta Bressona, u kojem se tematiziraju nečasne časne sestre. Borowczyk se u svom filmu bavi seksualnim oslobođenjem koje donosi moralni rasap, nered i rušenje svih konvencija, a na tom tragu je i Almodóvar u svom prvom djelu realiziranom u sustavu nacionalne kinematografije. Posrijedi je prilično neobičan film koji tematski i izvedbom u potpunosti pripada La Movidi, pokretu u okrilju kojeg je žestoko buknula stvaralačka energija prethodno potiskivana u vrijeme Francova režima, sa svom energičnošću, provokativnošću, subverzivnošću i anarhoidnošću. Premda nisu toliko uspjele kao neki redateljevi kasniji filmovi, Mračne navike sadrže brojne prepoznatljive tematske i izvedbene osobine Almodóvarova autorskog rukopisa, od bavljenja seksualnim devijacijama i životom polusvijeta preko detaljno elaboriranih i intrigantnih ženskih likova do dojmljivog postmodernističkog stila s otklonom prema pop-artu. U glumačkoj postavi su neke od stalnih autorovih suradnica poput Juliete Serrano (Matador, Žene na rubu živčanog sloma), Marise Paredes (Sve o mojoj majci, Koža u kojoj živim), Carmen Maure (Vraćam se), Chus Lampreave (Pričaj s njom, Slomljeni zagrljaji) i Cecilije Roth (Labirint strasti, Tuga i slava).

boja, 114'