ULOGE:
Tadeusz Łomnicki,
Krystyna Stypułkowska,
Wanda Koczewska,
Kalina Jędrusik-Dygat,
Zbigniew Cybulski

SCENARIJ:
Jerzy Andrzejewski,
Jerzy Skolimowski

FOTOGRAFIJA:
Krzysztof Winiewicz

GLAZBA:
Krzysztof T. Komeda

MONTAŽA:
Wiesława Otocka

Sadržaj:

Bazily je liječnik koji noću nastupa u klubu sa jazz sastavom u kojem je bubnjar. Istovremeno je i ljubimac žena, imao je mnogo afera, a neke od bivših partnerica i sada ne mogu bez njega. Jedne noći upozna mladu djevojku Pelagiju na koju je oko bacio njegov prijatelj Edmund, no ona želi noć provesti s Bazilyjem. Prvo šetaju ulicama Varšave, a kad njoj ode zadnji vlak, koji je zapravo namjerno propustila, on je pozove u svoj stan. Tamo razgovaraju i igraju se imaginarnim identitetima ismijavajući društvene norme, a iako se sviđaju jedno drugom, zaspu odvojeno, svatko na drugom krevetu…
 

Nakon četiri ratna filma nastala tokom sredine i druge polovice 1950-ih (neformalna ratna trilogija Pokoljenje, Kanal, Pepeo i dijamant, te Lotna), Andrzej Wajda ušao je u novo desetljeće, liberalne i modernističke 1960-e, filmom Nevini čarobnjaci. Njime se napokon okušao u suvremenoj tematici, prvi put politički se ne opredjeljujući u standardnom smislu riječi, a glavni poticaj bila mu je eksplozija jazza u Poljskoj tih godina. Radio je prema scenariju uglednog književnika Jerzyja Andrzejewskog, prema čijem je romanu bio snimio jedan od svojih najslavnijih filmova Pepeo i dijamant, te budućeg uglednog sineasta Jerzyja Skolimowskog. Andrzejewski se uglavnom bavio dijalozima, dok je Skolimowski pretežno oblikovao radnju, a zanimljivo je da su scenarij napisali u roku od dva tjedna, što u današnje vrijeme nezaobilaznih scenarističkih radionica kao takoreći nužnog preduvjeta za snimanje filma djeluje gotovo nestvarno, ali bila su to neka druga i bolja vremena.

Wajda je glavne uloge dodijelio Tadeuszu Łomnickom, s kojim je već surađivao i koji će postati jedan od prvaka poljskog filma i kazališta, te de facto debitantici Krystyni Stypułkowskoj kojoj će ta rola donijeti veliku popularnost u Poljskoj, ali će već nakon nekoliko godina završiti glumačku karijeru i emigrirati u Sjedinjene Države. Godinama kasnije Wajda je izjavio da je pogriješio što glavne uloge nije dodijelio Skolimowskom, koji se poslije doista bavio i glumom (u ovom je filmu ostvario glumački debi malom i nepotpisanom ulogom boksača), te njegovoj tadašnjoj družici Elżbieti Czyżewskoj, koja će ubrzo postati ugledna glumica, a kasnije će karijeru nastaviti u Americi. Još dva velika imena našla su se u glumačkoj postavi – Zbigniew Czybulski, proslavljen u spomenutom Wajdinom Pepelu i dijamantu dvije godine ranije kao „poljski James Dean“, tumačio je protagonistova prijatelja Edmunda, a budući redateljski klasik Roman Polanski vođu jazz benda Dudeka. Glazbu je skladao vodeći poljski džezist Krzysztof Komeda prema kojem je glavni glumac Łomnicki modelirao lik protagonista, među ostalim izbijelivši kosu, a Komeda je u filmu ostvario i cameo nastup.

Nevini čarobnjaci prvi su Wajdin film u kojem je upotrijebio postupak koji je kasnije često koristio, tzv. rušenje četvrtog zida, odnosno demonstrirao  je (igralačku) metatekstualnu samosvijest, a također je riječ o filmu koji se, i zbog bavljenja aktualnom mladom generacijom, naknadno znao proglašavati inauguratorom tzv. poljskog novog vala, naspram prethodnog razdoblja obilježenog prošlosnim ratnim temama, razdoblja kojem je upravo Wajda dao jedan od  ključan doprinosa, da bi sad bio i važan autor nečeg idejno novog. Poljska službena kritika onog vremena film je dočekala na nož izrazito nezadovoljna prikazom poljske mladeži kao 'neodgovorne', a kritici se pridružila i Katolička crkva iz sličnih razloga. Nasuprot, inozemni su kritičari Nevine čarobnjake primili s velikom naklonošću, a desetljećima kasnije slavni Martin Scorsese uvrstio ih je u svoju američku retrospektivu poljske kinematografije.

Autor komentara: Damir Radić 

 

Ulaznice za projekciju 13. 06. u 21:00 moguće je kupiti online OVDJE ili na blagajni kina Forum sat vremena prije početka.

c/b, 83'