ULOGE:
Penélope Cruz (Lena),
Lluís Homar (Mateo Blanco / Harry Caine),
Blanca Portillo (Judit García),
José Luis Gómez (Ernesto Martel)

SCENARIJ:
Pedro Almodóvar

FOTOGRAFIJA:
Rodrigo Prieto

GLAZBA:
Alberto Iglesias

MONTAŽA:
José Salcedo

Sadržaj:

Razočarani i navodno slijepi španjolski redatelj Harry Caine nekad je bio uspješan filmaš koji se do prije četrnaest godina zvao Mateo Blanco. Radeći na svom debitantskom filmu, Mateo je sa suradnicom Judit García tada upoznao ambicioznu mladu glumicu Lenu, povremenu prostitutku i tajnicu utjecajnog poslovnog čovjeka Ernesta Martela. Upoznavši Lenu, Mateo je s njom ubrzo započeo strastvenu ljubavnu vezu koju su isprva uspijevali tajiti od Martela. Lena je tada u Mateu pronašla ljubav svog života, no kad se pokušala otrgnuti nadzoru patološki posesivnog Martela, njenog svojevrsnog Pigmaliona koji je vlastitog sina beskrupulozno angažirao da u stopu slijedi i kamerom snima djevojku, zbivanja su se počela usložnjavati. Kad je ljubomorni Martel naposljetku doznao za njihov odnos, to ga je isprovociralo na reakciju koja je u završnici dovela i do tragedije.

Godine 2009. prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu, godinu kasnije nominirana za Zlatni globus za najbolji film s neengleskog govornog područja te također 2009. od četiri nominacije za Europsku filmsku nagradu ovjenčana onom u kategoriji najboljeg europskog skladatelja (Alberto Iglesias), melodrama s natruhama trilera kultnog oskarovca Pedra Almodóvara četvrti je autorov zajednički projekt s također oskarovkom Penélope Cruz, u kojoj je redatelj pronašao muzu koja ga i danas nadahnjuje (Tuga i slava). U dramaturški i narativno složenom ostvarenju čija se kompleksna priča odvija u dvije majstorski isprepletene vremenske razine međusobno udaljene 14 godina te obuhvaća niz očekivano slikovitih i pomaknutih, ali i slojevitih karaktera, Almodóvar se pored ostalog bavi i jednim od najvećih strahova svih filmskih redatelja, onim o katastrofalnoj premijeri i poraznim kritikama djela koje je premontirao i upropastio producent. Glumac José Luis Gómez koji utjelovljuje starog Martela prilično podsjeća na Clauda Rainsa iz Hitchcockove Ozloglašene, a uz nekovrsnu posvetu ljubavnom trokutu iz Hitchova remek-djela Almodóvar hommage klasičnom Hollywoodu odaje i umetanjem inserata iz filma Put u Italiju Roberta Rosselinija, kao i Leninim maskerskim pretvaranjem u kopije Audrey Hepburn i Marilyn Monroe. Istodobno se Almodóvar inteligentno i zabavno prisjeća i vlastite prošlosti, jer kadrovi upropaštenog Mateova filma Djevojke i kovčezi neodoljivo asociraju na Žene na rubu živčanog sloma, djelo koje je Almodóvaru osiguralo svjetsku slavu. Redatelj kao da se pita što bi bilo da je njemu neki producent dva desetljeća ranije napravio to isto, a upisivanje dijelova vlastita identiteta u onaj Mateov tek je jedan segment elaboriranja motiva udvajanja osobnosti i identiteta, motiva koji autora u ovom filmu ponajviše i zanima. Imponiraju vještina i lakoća kojima se Almodóvar poigrava autobiografskim detaljima i metafilmskim dosjetkama, a cjelinu odlikuju impresivna vizualnost, iznimno sugestivna i zavodljiva režija, složena dramaturška i narativna struktura s intrigantnim ´filmom u filmu´, zanimljive redateljeve autoreferencijalne i filmofilske posvete, slojevita karakterizacija protagonista te dojmljiva fotografija Rodriga Prieta. Ipak, povremeno smetaju odveć trivijalna sentimentalnost i svojevrsna suzdržanost u provokativnosti.

boja, 127'