ULOGE:
Fernando Soler (gdin. Guadalupe),
Rosita Quintana (Susana),
Víctor Manuel Mendoza (Jesús),
María Gentil Arcos (Felisa),
Luis López Somoza (Alberto),
Matilde Palou (gđa. Carmen

SCENARIJ:
Jaime Salvador,
Luis Buñuel

FOTOGRAFIJA:
José Ortiz Ramos

GLAZBA:
Raúl Lavista

MONTAŽA:
Jorge Busto,
Luis Buñuel

Sadržaj:

U ženskom popravnom domu mlada i atraktivna Susana bačena je u samicu zbog lošeg ponašanja, uz riječi jednog od čuvara – „zamisli, ovdje je već dvije godine, a gora je nego ikad!“. Susana u ćeliji traži Božju pomoć ugledavši križ kad je sjena pala na rešetke prozora samice – i doista, rešetke se slome i ona u olujnoj noći bježi iz popravilišta. Stiže do ranča don Guadalupea, obiteljskog čovjeka koji živi sa suprugom donom Carmen i njihovim voljenim sinom i nasljednikom Albertom. Kad ugleda Susanu, dona Carmen, dobra kršćanska duša, rado je prihvaća odlučna dati joj sklonište, nesvjesna da djevojka laže o tome zašto se našla sama u noći daleko od doma. No stara služavka Felisa vrlo je sumnjičava prema njoj, za razliku od muških stanovnika ranča koje Susana redom zavodi – don Guadalupea, Alberta i mladog pomoćnog radnika Jesusa…

Susana je jedan iz niza Buñuelovih meksičkih filmova nastalih iz komercijalnih razloga u koje je slavni sineast uspio 'prokrijumčariti' neke svoje zaštitne motive. U ovom slučaju riječ je o (ironijskom) korištenju kršćanske simbolike te (ponovo ironijskom) poraznom suočavanju kršćanskog entuzijazma i ideala sa životnom stvarnošću. Dakako, potmula moć sexusa ona je sila koja krši sve pred sobom, freudovski „id“ odnosno lacanovsko „realno“ koje podriva željeni psihološki i društveni poredak. Glasoviti teoretičar Gilles Deleuze u svom je djelu Film 1: Slika-pokret ovom Buñuelovom ostvarenju posvetio dosta prostora, publika ga je voljela, a tada mladi glumac Luis López Somoza u ulozi Alberta bio je nominiran za nagradu Srebrni Ariel za najboljeg mladog glumca ili glumicu (nagrade Ariel meksička su verzija Oscara).

c/b, 86'