ULOGE:
Silvia Pinal (Viridiana),
Francisco Rabal (Jorge),
Fernando Rey (Don Jaime),
José Calvo,
Margarita Lozano (Ramona)

SCENARIJ:
Julio Alejandro,
Luis Buñuel (prema romanu Benita Péreza Galdósa)

FOTOGRAFIJA:
José F. Aguayo

GLAZBA:
Gustavo Pittaluga

MONTAŽA:
Pedro del Rey

Sadržaj:

Djevojka Viridiana odgojena je u samostanu i uskoro se treba zarediti. Prije toga, na njegov poziv, odlazi u posjet svom stricu Don Jaimeu, kojeg je prethodno vidjela samo jednom. Viridiana podsjeti strica na njegovu suprugu koja je preminula tokom njihove prve bračne noći, pa je poželi seksualno iskoristiti. Njegova služavka djevojci stavi u piće omamljujuće sredstvo, te Jaime odnese uspavanu Viridianu u svoju ložnicu, ali u zadnji tren odustane od silovanja. Ipak, sljedećeg jutra slaže da joj je oduzeo nevinost i da se ona sada ne može zarediti. Duboko traumatizirana Viridiana odlazi iz kuće, ali na autobusnoj stanici joj priopće da se stric objesio i ostavio joj svoje imanje. Stoga se odluči vratiti te nastavi živjeti na stričevom posjedu zajedno s njegovim nezakonitim sinom Jorgeom i skupinom prosjaka koje je na imanju okupila…

Viridiana je prvi film Luisa Buñuela snimljen u Španjolskoj nakon izbivanja koje je trajalo gotovo tri desetljeća. Iako, kao antiklerikalac i anarhist, nije bio persona grata za klerofašistoidni Francov režim, vlasti su dale dozvolu za snimanje. Buñuel se u domovinu vratio na poziv tada mladog Carlosa Saure, budućeg prvaka španjolske kinematografije, te u suradnji s Juliom Alejandrom polučio scenarij s motivima incesta, silovanja, blasfemije, sugestijom nekrofilije, prizorima okrutnosti prema životinjama. Na opće čuđenje, takav tekst prošao je na španjolskoj državnoj cenzuri, jedini njezin zahtjev bio je da se promijeni kraj što je Buñuel prihvatio i, po vlastitim riječima, ponudio još provokativni svršetak (koji sugerira prihvaćanje življenja u ljubavnom trokutu), i taj je prihvaćen. Film govori o propasti pokušaja iskrenog primjenjivanja kršćanskog morala u praksi te prihvaćanju konformizma nasuprot dosljednosti kršćanskim idealima, a posebna provokacija bila je čuvena scena pijančevanja i razbludnosti prosjaka i razbojnika koja subverzivno parafrazira slavnu Leonardovu sliku Posljednja večera. Na festivalu u Cannesu Viridiana je nagrađena Zlatnom palmom, a španjolske vlasti, kad su vidjele komentar službenog vatikanskog glasila l'Oservatore Romano koji je film proglasio uvredom ne samo za katoličanstvo nego i kršćanstvo u cjelini, smijenile su generalnog direktora španjolske kinematografije koji je Zlatnu palmu bio osobno primio, te zabranile prikazivanje filma u Španjolskoj. U vrijeme premijere veći dio svjetske kritike nije bio oduševljen umjetničkim dometima Viridiane, ali desetljećima kasnije ona je uvrštena među ključne Buñuelove radove te je mnogi filmski znalci danas smatraju remek-djelom.

c/b, 90'