Zakon žudnje
La ley del deseo, igrani, humorna drama, triler, Španjolska, 1987
REŽIJA: Pedro Almodóvar
ULOGE:
Eusebio Poncela (Pablo Quintero),
Carmen Maura (Tina Quintero),
Antonio Banderas (Antonio Benítez),
Miguel Molina (Juan Bermúdez),
Fernando Guillén (policijski innspektor),
Manuela Velasco (Ada)
SCENARIJ:
Pedro Almodóvar
FOTOGRAFIJA:
Ángel Luis Fernández
MONTAŽA:
José Salcedo
Sadržaj:
Sredovječni Pablo Quintero i njegova sestra Tina imaju neobične i složene seksualne živote. Dok je Pablo ugledni filmski redatelj koji se bavi i kazalištem, uz to i deklarirani gej zaljubljen u svog mladog ljubavnika Juana Bermúdeza, Tina je transseksualka koju je ljubavnica napustila, ostavivši joj na skrb svoju desetogodišnju kći Adu. Pateći zbog toga što mu Juan ne uzvraća ljubav, Pablo na premijeri novog filma upozna mladog glumca Antonija Beníteza, s kojim završi u krevetu. No dok je za Pabla to tek jedna strastvena noć, za Antonija je odnos s redateljem prvo homoseksualno iskustvo, te on postane opsjednut Pablom. Također i ljubomoran na Juana, kojeg odluči potražiti, da bi u susretu svih njih došlo do nasilja uslijed kojeg će Pablo izgubiti pamćenje. Dok mu se postupno bude vraćalo sjećanje na ono što se dogodilo, Pablo će doznati da je Antonio sad u vezi s Tinom, te će shvatiti da mu je sestra u ozbiljnoj opasnosti.
Godine 1987. na festivalu u Berlinu ovjenčan danas zacijelo najpoznatijom LGBT filmskom nagradom Teddy, koja je te godine dodijeljena prvi put, pobjednički film festivala u Bogoti održanog sljedeće godine humorna je drama s elementima trilera, prvi film scenarista i redatelja Pedra Almodóvara u čijem je središtu homoseksualni odnos. Ujedno je riječ i o trećem autorovu ostvarenju, nakon romantične komedije Labirint strasti i kultnog Matadora, u kojem je nastupio Antonio Banderas, koji tumači protagonista recentne Tuge i slave, filma koji zaokružuje Almodóvarovu autobiografsku trilogiju čiji je središnji segment Loš odgoj iz 2004. godine, a koja je započeta upravo Zakonom žudnje. Slično velikom broju svojih djela, redatelj se i u ovom bavi elaboriranjem tema ljubavi, gubitka, rodnih i spolnih identiteta, seksualnosti, obitelji i bliskih veza života i umjetnosti, pri čemu je očekivano intrigantan i provokativan na više idejnih i izvedbenih razina, te intenzivno poseže za kičem i humorom. Ne samo što je Tina transseksualac koji je kao dječak bio zaljubljen u oca (Pablu govori „bila sam luda za njim”), te što, nakon što je otac otišao s drugom ženom, nikad više nije bila s nekim muškarcem, već s lezbijkom ima kći Adu, nego je Almodóvar i podjelom uloga dodatno usložio kompleksan odnos rodnih identiteta. Adu tako tumači tada najpoznatiji španjolski transseksualac Bibi Andersen (Bibiana Fernández), koji je nastupio i u Matadoru, a ulogu transseksualca Tine autor je dodijelio svojoj čestoj suradnici Carmen Mauri (Žene na rubu živčanog sloma, Vraćam se), takvim izborom želeći ženstvenost ironično prikazati kao patrijarhalnu konstrukciju.
boja, 102'