Od šepajućih početaka Filmskih programa "u staroj, dobroj Kinoteci" u Kordunskoj prošlo je trinaest godina, sretnih, nesretnih, teških, laganih, ali s radošću ih je sjećati se. Bili su to prvi koraci dûgo pripremana Filmskog centra po ideji danas pokojnog Vjekoslava Majcena, te Hrvoja Turkovića i Vere Robić Škarica kojima se pridružio u stavljanju toga žuđenoga projekta na papir i Mate Kukuljica, a u realizaciju su ga pogurali pokojni Ladislav Galeta, te ljudi iz tadašnjeg Gradskog odjela za kulturu Andrea Zlatar i Vladimir Stojsavljević, te ministar kulture Antun Vuići i pomoćnica ministra Biserka Cvjetičanin.

U jesen 2001. i ja, angažirana za voditeljicu programa, im se priključujem te tako već 16. listopada vrtimo naš prvi film (znakovita naslova) Idioti Larsa von Triera. Do kraja te 2001. programe smo imali samo jedan dan u tjednu, pa ipak smo do kraja te godine imali 28 projekcija klasika nacionalne i internacionalne kinematografije. Slijedio je niz redateljskih, nacionalnih, žanrovskih te in memoriam ciklusa koji su svi bili sve bolje posjećeni, a po broju gledalaca prednjače retrospektive Rainera Wernera Fassbindera, Wima Wendersa, ciklus španjolskih filmova Almodovara, Amenabara, a i klasičnih velikana sedme umjetnosti poput Bergmana, Fellinija, Viscontija koji uvijek imaju neku novu publiku, a i ona stara ih voli, posebice na velikom ekranu, vidjeti po tko zna koji put…I uz sve te velike redatelje, glumce i filmove dočekali smo ožujak 2004. i uselili se tada u devastirane prostore kina Tuškanac, nekadašnjeg kultnog kina Sloboda, koga filmoljupci pamte po premijerama vesterna. Da nema fotografija iz toga doba posumnjali bismo u vlastito sjećanje: čini se jedva mogućim, da smo iz ruševine u koju smo ušli napravili relativno pristojan i udoban, „dobri, stari kino“. Nakon tri godine u Kordunskoj prvi program na početku tuškanačke šume dogodio se (istoga šesnaestog dana u mjesecu kao i 2001.) 16. ožujka 2004. a Filmske je programe otvorio gradonačelnik Milan Bandić.

Vrlo brzo programi su postali svakodnevni, povećao se broj ciklusa i filmova, razni filmski festivali otkrili su ovu dvoranu kao svoj prvi ili drugi dom, povećao se broj publike, uveli smo članske iskaznice pa su oni najvjerniji gledaoci postali članovi našega kina, a poneki, kao što je to običavao i pokojni Tom Gotovac, sjede uvijek u istom redu, na istoj sjedalici, kao i legendarni biljeter Kinoteke Božo Cerin u svom četvrtom redu desno….. I to se zna i pamti.

A svega ovoga ne bi bilo bez financijske pomoći našeg osnivača Grada Zagreba, Odjela za obrazovanje, kulturu i sport, stalne i bogate suradnje s Hrvatskom kinotekom, podrške Hrvatskoga audiovizualnog centra, te svesrdne pomoći stranih kulturnih centara i veleposlanstva. Već u prvoj godini u Kordunskoj započela je suradnja s Francuskim institutom, Goethe-Institutom, Talijanskim institutom za kulturu, Veleposlanstvima Poljske, Švedske…bio je to početak jednog prekrasnoga prijateljstva u druženjima s filmovima Bressona, Corneaua, Rohmera, Zanussija, Bauera, Gluščevića, Dovnikovića, Papića, Langa, Mallea, Pilata, Vadima, Wendersa, Fassbindera, Herzoga, Stillera i Sjöströma, Zaluskoga, Ferrerija… Naš krug prijateljstva neprestano se širi, pa su tu sada i naši vrijedni suradnici iz Veleposlanstava Argentine, Brazila, Čilea, Portugala, Španjolske, Njemačke, Indije, Japana, Indonezije, Malezije, Egipta, Kine, Madžarske, Finske, Izraela, Malezije, Koreje, Iranski kulturni centar, Austrijski kulturni forum, British Council…te Jugoslavenska kinoteka, Jadran film, Croatia film, Zagreb film, Discovery Film, VTI, MG film, te dvoje entuzijasta iz jedinog muzeja na svijetu posvećenog samo jednom filmu: Karin i Gerhard iz bečkog muzeja Treći čovjek…

Stoga nam je još jednom izreći veliko hvala svim suradnicima i prijateljima, odreda svim profesijskim i neprofesijskim filmofilima koji su s nama na razne načine sudjelovali u stvaranju programa ovih deset godina, a mnogi i autorskim tekstovima obogaćivali sadržaj naših 38 programskih knjižica, a njih je ovom prilikom najbolje poimence ne nabrajati iz onoga čuvenoga razloga da se nekoga nehotice ne zaboravi spomenuti…Ali one koji više nisu među nama, a ostavili su iznimno značajan trag i u ovoj prvoj tuškanačkoj dekadi ne smijemo nikada zaboraviti, s nama su tako zauvijek pokojni Vjekoslav Majcen, Ladislav Galeta, Zoran Tadić, Ante Peterlić, Ivo Škrabalo, Mato Kukuljica, Tom Gotovac, Joža Štajner i Vedran Šamanović. Njima svima hvala do neba.