Francuski redatelj cijenjen, pored vlastitog filmskog rada, i kao osnivač francuske kinoteke s Henrijem Langloisom 1936. godine. Dvije godine kasnije postaje izvršni tajnik FIAF-a (Fédération Internationale des Archives du Film), međunarodnog udruženja filmskih arhiva osnovanoga na francusku inicijativu. S Langloisem Franju se upoznao posredovanjem brata blizanca Jacquesa, a dvojica filmofila odmah su se složili i osnovali Cercle du cinéma, organizaciju u sklopu koje su prikazivali filmove i poticali razgovore o njima. Ideju o stvaranju filmskog arhiva dobivaju od redateljice i teoretičarke Germaine Dulac koja odrađuje i dio organizacijskoga posla. Godine 1937. s Langloisem osniva filmski časopis Cinematographe, ali izlaze samo dva broja. Franju debitira 1934. godine kratkometražnim Le métro, a idućim, dokumentarnim o klaonici snimljenom u 16mm formatu, Krv zvijeri (Le sang des bêtes, 1949.) dobiva prva redateljska priznanja. Iduće filmove En passant par la Lorraine (1950.) i dokumentarni film o bolnici za veterane rata Hôtel des Invalides (1952.) snima po narudžbi tadašnje vlasti, no dodaje im vlastiti autorski potpis i suptilnu kritiku. Snima biografske filmove o redatelju Georgesu Mélièsu Le grand Méliès (1952.) i slavnoj kemičarki Monsieur et Madame Curie (1956.), a dramske sekvence uvodi u filmovima Mon chien (1955.) i La première nuit (1958.), trinaestom i zadnjem kratkometražnome filmu (Navigation marchande atlantique snimljen 1954. odbio je potpisati). U razdoblju od 1958. do 1973. režira dugometražne filmove: prvi La tête contre les murs (1959.), horor Oči bez lica (Les Yeux sans visage, 1959.), triler Pleins feux sur l'assassin (1961.), dramu Thérèse Desqueyroux (1962.), Judex (1963.) kojim odaje počast istoimenome nijemome serijalu Louisa Feuilladea iz 1916. godine. Tijekom šezdesetih snima još ekranizaciju romana Jeana Cocteau Thomas l'imposteur (1964.), a u sedamdesetima tek dramu La faute de l'abbé Mouret (1970.) i Nuits rouges (1974.), njegov zadnji kino film. Nastavlja još povremeno režirati televizijske serije i postaje predsjednik francuske kinoteke (Cinématheque Française).



Tri kratkometražna filma Georgesa Franjua