ULOGE:
Zlatko Vitez (Ivan Kosor),
Irina Alfjorova (Melita),
Kruno Šarić (Željko Gajski),
Mustafa Nadarević ('Papageno'),
Relja Bašić (primarijus)

SCENARIJ:
Zvonimir Berković

FOTOGRAFIJA:
Goran Trbuljak

MONTAŽA:
Maja Virag-Rodica

Sadržaj:

Profesor-muzikolog Kosor, u traumatološkoj bolnici, dolazi do svijesti nakon teške prometne nesreće. Na postelji do njega leži srdačni ekonomist Gajski, koga redovito posjećuje njegova žena Melita. Ta žena nesvakidašnje ljepote prva je osoba koju Kosor ugleda nakon bunila i potpuno je njome očaran. On postaje opsjednut njenom fizičkom ljepotom i pouzdanim karakterom te se upušta u rizičnu igru pisanja i slanja anonimnih ljubavnih pisama...

Zvonimir Berković često je bio optužen (ili hvaljen) da u svojim filmovima ženu prikazuje kao mistično, tajanstveno biće neuhvatljivo muškom pogledu. Radnja Ljubavnih pisama s predumišljajem modernistički se premješta u um lika Ivana Kosora (ali djelomično i u Melitinim um), koji kroz verbalnu naraciju izražava svoju opčinjenost likom Melite te ju uspoređuje s motivima Mozartove opere Čarobna frula, o kojoj kao muzikolog priprema predavanje. Berković subjektivne kadrove, dubinsku mizanscenu i prekrasne boje filma upotrebljava kao odraz mentalnih stanja glavnih likova. Film je na pulskom festivalu nagrađen Zlatnom arenom za scenografiju (Željko Senečić) i Posebnim priznanjem žirija ruskoj glumici Irini Alfjorovoj, a dobio je i Nagradu Društva hrvatskih filmskih kritičara za najbolji jugoslavenski film 1985. godine.

boja, digitalna restauracija, 95'