ULOGE:
Bernadette Lafont,
Jean-Pierre Léaud,
Françoise Lebrun

SCENARIJ:
Jean Eustache

FOTOGRAFIJA:
Pierre Lhomme

MONTAŽA:
Jean Eustache,
Denise de Casabianca

KOSTIMI:
Catherine Garnier

Sadržaj:

Možda je najbolje da sam Eustache opiše film: "Opis normalnog tijeka događaja bez dramatizacijskih prečaca". Alexandre živi s Marie, koja ga i uzdržava, zatim sreće Veroniku i upušta se u vezu s njom. Alexandre voli dugo pričati. Ostaje pitanje slušaju li ga žene iz ljubavi ili čekaju pitajući se - može li se nadmašiti u idiotizmima.
 

'Uvreda naciji', 'spomenik dosadi i Himalaja pretencioznosti' - ovo su bile reakcije francuskih medija kad je Majka i kurva, dugometražni igrani prvijenac tada 35-godišnjeg Jeana Eustachea osvojio Grand Prix, drugu nagradu po važnosti na canneskom festivalu 1973.

Predsjednica žirija (ujedno i jedina ženska članica) Ingrid Bergman, izjavila je da smatra poraznim što je Francuska odlučila nagraditi jedan tako vulgaran film, a filmski kritičar Gilles Jacob ga je nazvao smećem od filma, ne-filmom kojeg je ne-snimio jedan ne-filmaš.

Ni publika na samom festivalu nije bila oduševljena, iako je kasnije čak 343 000 Francuza platilo kino kartu da ga pogleda. Treba li reći da ga je Cahiers de Cinema krajem desetljeća proglasio najboljim francuskim filmom 70-ih? 

Tri i po satni maraton u kojem likovi po pariškim kafićima i stanovima uglavnom samo raspredaju o filozofiji, umjetnosti, ljubavi...proizvod je životne frustracije njegovog autora, dotad razmjerno cijenjenog svaštara (radio je kao kritičar, montažer, redatelj, glumac), koji je na 300 stranica scenarija iskrcao svu svoju dugogodišnju ljutnju prema umjetničkom svijetu, ženama i čovječanstvu općenito. Sam Eustache je u filmu utjelovljen u glavnom liku pseudo-intelektualca (ili kako bi kod nas narod rekao - jebivjetra) Alexandrea, vječno dekintiranog ženskara koji oko sebe uglavnom kreira kaos. Njega glumi najveća novovalna ikona, štogod ljubitelji Belmonda mislili o tome - Jean-Pierre Leaud. I to nije slučajno, Leaud je to poglavlje filmske povijesti otvorio kao 15-godišnji Antoine Doinel u '400 udaraca', i red je da ga završi kao 30-something Alexandre, jer se 'Majka i kurva' ispravno smatra filmom koji je zabio zadnji čavao u lijes, kako novog vala, tako i šezdesetosmaškog revolucionarnog duha, prikazujući Parižane razočarane propalim idejama bolje budućnosti.   

U filmu Alexandreu društvu prave 'majka', tj. službena djevojka Marie (Bernardette Lafont), i 'kurva', tj. ljubavnica Veronika (Françoise Lebrun). Njihova međuigra, koja popunjava većinu trajanja filma, zasnovana je na stvarnom ljubavnom trokutu u kojem se Eustache ranije u životu našao, a Lebrun, koja dotad nikad nije glumila, u njemu portretira samu sebe. Iako je film u potpunosti skriptiran, autentičnost, kao i emocionalna razornost cijele situacije najbolje se vidi u jedinstvenom dugom kadru Lebruninog monologa pri kraju filma, kad svjedočimo njenom osobnom krahu pred kamerom, koju u tom trenutku na snimanju drži sam Eustache. Nažalost, tu nije bio kraj bolnim krahovima. Film je većim dijelom sniman u stanu Catherine Garnier, bivše Eustacheove cure koja je bila inspiracija za lik Marie. Ona je radila i kao kostimografkinja na filmu. Nažalost, nakon što je svjedočila testnoj projekciji filma, oduzela si je život, ostavivši iza sebe poruku Eustacheu 'film je divan, ne mijenjaj ništa'. Kao da to nije bilo dovoljno, osam godina kasnije ubio se i sam Eustache, nakon što je ostao djelomično paraliziran nakon prometne nesreće. Između ostaloga i zbog tih tragičnih događaja Eustacheova obitelj dvadesetak je godina usporavala proces digitalne restauracije filma, koji je napokon, nakon dugog perioda nedostupnosti opet prikazan na Cannesu 2022.            

Iako je film prepoznat kao neupitno remek-djelo, u današnjem društvenom krajoliku 'Majku i kurvu' moglo bi se opisati kao savršeno točan prikaz toksičnog maskuliniteta, ili čak kao festival mizoginije i mansplainanja, što ne bi bilo pogrešno. Ali taj film istovremeno ostavlja itekako mnogo prostora njegovim ženskim likovima da iskažu svoje emocije, u prvom redu frustraciju situacijama u kojima se nalaze. Još jedan razlog da ga se svakako pogleda!

Autor komentara: Ivan Ramljak

 

Ulaznice za projekciju 02. 07. u 20:00 moguće je kupiti online OVDJE ili na blagajni kina Forum sat vremena prije početka.

c/b, 217'