Radovan Orlak zvani Orao pao je s nebodera upravo na dan kad su ga četvorica najboljih prijatelja čekali da zajedno proslave njegov rođendan. Njihovo prijateljstvo traje od djetinjstva, no zaokupljenost vlastitim životnim problemima svela je zajednička druženja u srednjim godinama tek na povremene susrete. Suočeni s činjenicom da su o poginulom prijatelju zapravo znali vrlo malo, četvorica prijatelja intenziviraju svoje susrete u želji da rasvijetle okolnosti koje su dovele do Orlova stvarnog ili navodnog samoubojstva...

Tadićev rad karakterizira suradnja sa, gotovo u pravilu, stalnom ekipom poput književnika i scenarista Pavla Pavličića te direktora fotografije Gorana Trbuljaka.