ULOGE:
Zbigniew Cybulski (Maciek Chelmicki),
Ewa Krzyzewska (Krystyna),
Waclaw Zastrzezynski (Szczuka),
Adam Pawlikowski (Andrzej),
Bogumil Kobiela (Drewnowski)

SCENARIJ:
Jerzy Andrzejewski (po vlastitom romanu),
J.J. Waggener,
Andrzej Wajda

FOTOGRAFIJA:
Jerzy Wójcik

GLAZBA:
Filip Nowak

MONTAŽA:
Halina Nawrocka

KOSTIMI:
Katarzyna Chodorowicz

Sadržaj:

Poljska 1945., posljednji dan rata. Njemački nacisti poraženi su, zemlja oslobođena, ali tinja sukob između dvaju poljskih antifašističkih pokreta – onog na čelu s komunistima koji su uz sovjetsku potporu osvojili vlast, te građansko-nacionalističke Armije Krajowe koja je pod utjecajem izbjegličke vlade u Londonu. Bivši pripadnik Armije Krajowe, a sada član ilegalne antikomunističke organizacije, mladi Maciek, dobije tako zadatak da zajedno s dvojicom sudrugova ubije sekretara lokalnog komunističkog komiteta, Konrada Sczuku.

Atentat međutim propadne, a atentatori naknadno shvate da su greškom ubili dvoje nevinih ljudi. Dobivaju naredbu da ponove ubilački napad, ali Maciek s vremenom počne sumnjati u moralnu ispravnost likvidacije, jer ipak su se komunisti kao i građanski nacionalisti borili protiv njemačkih okupatora. U obližnjem hotelu upozna privlačnu konobaricu Krystynu i vrlo brzo s njom se seksualno i ljubavno zbliži…
 

Treći i završni dio neslužbene trilogije o Drugom svjetskom ratu Andrzeja Wajde, Pepeo i dijamant jedan je od vrhunaca opusa istaknutog autora, ali i jedan od najistaknutijih evropskih filmova 1950-ih. Rađen je prema romanu istaknutog književnika Jerzyja Andrzejewskog, koji je s Wajdom surađivao i na scenariju, preciznije prema prvoj verziji romana koje se Andrzejewski u vrijeme najtvrđe, staljinističke komunističke vlasti u Poljskoj bio odrekao i napisao novu, vlastima podobnu verziju. Povratak izvornoj verziji u filmskoj adaptaciji krajem 1950-ih bio je moguć nakon dolaska na vlast Wladislava Gomulke koji je omekšao režim i sproveo liberalizaciju u sferi kulture i umjetnosti. Svejedno, režimski kulturni predstavnici bili su nezadovoljni time što je Wajda za glavni lik postavio antikomunista, no sam Andrzejewski, režimski podoban i utjecajan, uvjerio je nezadovoljnike da je film ideološki ispravan.

Ipak, odbili su njegovo prikazivanje na festivalu u Cannesu, no nekoliko mjeseci kasnije uvršten je u program podjednako prestižnog festivala u Veneciji, no izvan glavne konkurencije, a dobio je tamo odlične kritike i nagradu Internacionalne federacije filmskih kritičara FIPRESCI. Posebno je istaknut Zbigniew Cybulski u glavnoj ulozi te prozvan poljskim Jamesom Deanom; zanimljivo je da je Cybulski odbio nastupiti u odjeći karakterističnoj za vrijeme kad se radnja filma odvija, nego je inzistirao na kožnoj jakni i sunčanim naočalama, modnom izrazu aktualnom u vrijeme snimanja filma, što bi njegova (anti)junaka učinilo ne samo likom iz nedavne povijesti, nego i suvremenikom nove mlade generacije koja je imala slične dileme kao lik Macieka. Wajda je njegovu intervenciju prihvatio, kao i neke scenarističke sugestije prilikom samog snimanja, tako da je u tim aspektima Cybulski dao i autorski doprinos, ne samo izvođački.

Najveće vrline filma izrazito su ekspresivan vizualni stil, scenografska rješenja zasnovana na spoju realističnosti i (očuđujuće) nesvakidašnjosti, te lucidna uporaba zvuka u odnosu na sliku (interakcijska montaža zvuka i slike posebno je dojmljiva u sceni Sczukina ubojstva). Pepeo i dijamant ima veliku reputaciju i među kritičarima (iako mu neki prigovaraju pretjerani simbolizam) i među drugim filmašima, pa su ga tako Martin Scorsese, Francis Ford Coppola, Hiyazao Miyazaki i Roy Andersson uvrstili među svoje omiljene filmove. Utjecao je i na izvanfilmske umjetnike – Rogers Waters, jedan od glavnih autora slavne rock skupine Pink Floyd, ustvrdio je da je film imao enorman utjecaj na njega kao mladog čovjeka, a Watersova završna pjesma Two Suns in the Sunset s albuma Final Cut Pink Floyda, posljednjeg na kojem je sudjelovao, djelomično je inspirirana Wajdinim ostvarenjem.    

Autor komentara: Damir Radić

c/b, 103'