ULOGE:
Andriano Giannini (Valerio),
Toni Servillo (Titta),
Olivia Magnani (Sofia),
Angela Goodwin (Isabella)

SCENARIJ:
Paolo Sorrentino

FOTOGRAFIJA:
Luca Bigazzi

GLAZBA:
Pasquale Catalano

MONTAŽA:
Giogiò Franchini

Sadržaj:

Sredovječni Titta Di Girolamo već dugih osam godina živi u luksuznom hotelu u Švicarskoj. On je osamljen, šutljiv i povučen poslovni čovjek iz Italije koji dane većinom provodi sjedeći u hotelskom baru ili predvorju te promatrajući osoblje i ostale goste hotela. Dok Titta tako vrijeme provodi zabavljen dokonim meditacijama o društvenoj dekadenciji i povremenim drogiranjem, i dok s vremena na vrijeme odigra partiju karata s nekad bogatim supružnicima Carlom i Isabellom, nitko ne zna da on zapravo radi za mafiju. Nekad je bio uspješan poslovni čovjek, broker koji se upustio u mutne poslove s mafijom, da bi ne vlastitom krivicom izgubio veliku sumu novca te zbog toga postao mafijaški suradnik. On je praktički zarobljen u hotelu, u kojem za svoje poslodavce povremeno obavlja posao kurira, pritom izbjegavajući kontakte s drugim ljudima. No njegov dokon i jednoličan život počet će se mijenjati kad se zaljubi u privlačnu konobaricu Sofiu, koja mu svakog jutra poslužuje kavu uz koju on rješava osmosmjerku. A kad se njihova veza počne produbljivati, sve će se dodatno zakomplicirati nakon što Sofia dozna razloge Tittine povučenosti i tajnovitosti.

Godine 2004. prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu te godinu kasnije od deset nominacija za prestižnu nacionalnu filmsku nagradu David di Donatello ovjenčana s njih pet, uključujući one za najbolji film, redatelja, scenarij i glavnog glumca, izvrsna romantična krimi-drama Posljedice ljubavi probojno je ostvarenje scenarista i redatelja Paola Sorrentina. Film je tematski blizak autorovu prvijencu, humornoj drami Suvišan čovjek (L'uomo in più) iz 2001. godine, jer u oba slučaja pratimo priče likova čiji su životi uništeni jednim pogrešnim korakom. Sorrentino je i ovim filmom demonstrirao tematsku i izvedbenu bliskost s velikanima Federicom Fellinijem i Michelangelom Antonionijem, s kojima dijeli sklonost ka stilski i vizualno dojmljivim istraživanjima promjenjivosti identiteta, podjednako na osobnom planu protagonista kao i na kolektivno-nacionalnom planu talijanske prošlosti i budućnosti, pritom vješto kombinirajući dramu i komediju. Izuzetno sugestivno režiran film dojmljivo je estetiziran i atmosferičan, za što zasluge pripadaju i Sorrentinovu stalnom suradniku, snimatelju Luci Bigazziju koji je upravo za rad na njegovu filmu Div iz 2008. nagrađen u Cannesu, kao i skladatelju Pasqualeu Catalanu, čija glazba efektno podcrtava emotivne dionice filma podjednako kao i one humorne. Glumac Toni Servillo, također stalni suradnik Paola Sorrentina, sjajno interpretira redateljeva tipičnog protagonista, osamljenika izgubljena u vremenu i prostoru, čovjeka obilježenog šutljivošću i odsutnim pogledom kojeg zatječemo na životnoj prekretnici, prestarog za radikalne promjene, a premladog da bi se prestao nadati kako su one ipak moguće.

boja, 100'