Pričesnici
Nattvardsgästerna, igrani, drama, Švedska, 1962
REŽIJA: Ingmar Bergman
Sadržaj:
Film postaje dostupan za online prikazivanje u nedjelju 31. svibnja u 20 sati, a nakon toga ostaje dostupan još 24 sata. Film ima hrvatske podnaslove, a gledanje je moguće samo iz Hrvatske.
Upute o gledanju filma preko Vimeo online platforme pogledajte na: LINK
Požrtvovni Tomas Ericsson pastor je u malom švedskom provincijskom mjestu u kojemu ima sve manje stanovnika, pa i sve manje ljudi dolazi u mjesnu luteransku crkvu. Među ljudima koje svakodnevno susreće u svojoj zajednici su i učiteljica Märta Lundberg, agnostkinja koja pastora Tomasa pokušava zavesti, dok se on uporno opire njezinim nasrtajima, te depresivni ribar Jonas Persson, čovjek izmučen strahom od mogućeg izbijanja nuklearnog rata.
Psihološka drama scenarista i redatelja Ingmara Bergmana središnji je nastavak njegove stilski i tematski zaokružene neformalne ´trilogije o šutnji Boga´, koju čine nedugo ranije snimljen naslov Kroz tamno ogledalo i kasnije iste godine realizirana Tišina. Ostvarenje u kojem se zbivanja odigravaju tijekom svega nekoliko sati prvi je Bergmanov film u kojem autor iznosi otvorene sumnje u postojanje Boga, a to čini na stilski reduciran odnosno ekonomičan način, kroz fokusiranje na lik protagonista, svećenika mučenog rastućom spoznajom o Božjoj šutnji, odnosno odsutnosti. Minutažom kratko djelo s malim brojem likova i ograničenim mjestima zbivanja komorna je drama na bergmanovski način, za koju je autor kasnije tvrdio da je riječ o njemu osobno jednom od dražih filmova koje je snimio i u koji je umetnuo brojne autobiografske detalje. Točnije, kroz likove protagonista i kroz njihove dvojbe pokušao je pronaći vlastite odgovore na pitanja o smislu postojanja, religiji i Bogu. Detalj prebacivanja mjesta zbivanja iz jedne župe u drugu tumačen je kao simbol prelaska Zapada s religijskog praznovjerja na početke egzistencijalizma, a bitan motiv je i sugeriranje ispraznosti jezika i besmislenosti verbalne komunikacije. Tijekom snimanja filma dojmljive blijedo-sive fakture fotografije i iznimno promišljenih kompozicija dugih kadrova, Bergmanov asistent Vilgot Sjöman je proces samog snimanja dodatno snimao filmskom vrpcom, što je kasnije uobličio u sjajan dokumentarac Ingmar Bergman pravi film.