Filmski i kazališni redatelj i producent. Rođen je u Turskoj u obitelji grčke manjine koja je emigrirala u SAD kada je Elia Kazan (İlyas Kazancıoğlu, turski) imao tek četiri godine. Školuje se u New Yorku, a nakon diplome na Williams koledžu studira dramu na Yaleu. Tijekom tridesetih neko vrijeme bio je glumac u kazališnoj grupi s Lee Strasbergom (ljevičarsko nastrojenoj
Group Theatre Company) koja se specijalizirala za metodu glume Konstantina Stanislavskog. Godine 1947. sa Cheryl Crawford i Robertom Lewisom osnovao je slavni
Actor's Studio iz kojeg su potekli James Dean, Marlon Brando, Montgomery Clift, Anthony Perkins, Paul Newman, Dustin Hoffman, Robert De Niro, Al Pacino i brojni drugi veliki glumci. Režiju kazališnih predstava započinje 1935. s mnogo uspjeha i dobiva tri nagrade
Tony za najbolju režiju (1947. godine za
Svi moji sinovi Arthura Millera; 1949. također za Millerovu dramu
Smrt trgovačkog putnika i 1959. za J. B. Archibalda Macleisha). Izdvajaju se režije predstava
Tramvaj zvan čežnja (1951.) i
Mačka na vrućem limenom krovu (1955.). Prvi dugometražni igrani film
Tree Grows in Brooklyn režira 1945. godine. Uslijedila je drama
More trave (The Sea of Grass, 1947.) sa Katharine Hepburn i Spencerom Tracyjem i potom
Bumerang (Boomerang!, 1947.) snimljen prema istinitoj priči. Za film
Džentlmenski sporazum (Gentleman's Agreement, 1947.) osvojio je Oscara za najbolju režiju. Oscara dobiva ponovo za film
Na dokovima New Yorka (On the Waterfront, 1954.). Manje je zapažen bio
Pinky (1949.) o problemu rasizma. Nakon filma
Panika na ulicama (Panic in the Streets, 1950.) režirao je filmsku verziju drame Tennessee Williamsa
Tramvaj zvan čežnja (A Streetcar Named Desire, 1951.). S Marlonom Brandom, Vivien Leigh i Kim Hunter u glavnim ulogama film je postigao veliki uspjeh. Suradnju s Brandom nastavlja u vesternu
Viva Zapata! (1952.) i kriminalističkoj drami
Na dokovima New Yorka (On the Waterfront, 1954.). Od kritike je veoma cijenjen film
Istočno od raja (East of Eden, 1955.) u kojem je prvu glavnu ulogu ostvario James Dean.
Baby Doll (1956.) još je jedna Kazanova ekranizacija Tennessee Williamsa nakon koje su uslijedili drama o svijetu medija
A Face in the Crowd (1957.),
Divlja rijeka (Wild River, 1960.) i romatična drama
Sjaj u travi (Splendor in the Grass, 1961.) s Natalie Wood i Warrenom Beattyem u glavnim ulogama. Bavio se i pisanjem te je film
America, America (1963.) režirao i napisao scenarij prema vlastitoj knjizi, jednako kao i za slijedeći film
Sređivanje (The Arrangement, 1969.). Niskobudžetni
Posjetitelji (The Visitors, 1972.) režirani prema scenariju Kazanova sina Chrisa i ekranizacija romana F. Scotta Fitzgeralda
Posljednji tajkun (The Last Tycoon, 1976.) njegovi su posljednji filmovi. Godine 1999. primio je Oscara za životno djelo uz negodovanje dijela publike zbog njegovog kontroverznog svjedočenja pred McCarthyjevim Odborom za neameričke aktivnosti u siječnju 1951. godine kada je imenovao osam osoba iz filmskog svijeta koji su bili članovi komunističke partije, iako je i sam neko vrijeme bio njen član.
Filmografija
Posljednji tajkun (The Last Tycoon, 1976)
Posjetitelji (The Visitors, 1972)
Sređivanje (The Arrangement, 1969)
America, America (1963)
Sjaj u travi (Splendor in the Grass, 1961)
Divlja rijeka (Wild River, 1960)
A Face in the Crowd (1957)
Baby Doll (1956)
Istočno od raja (East of Eden, 1955)
Na dokovima New Yorka (On the Waterfront, 1954)
Man on a Tightrope (1953)
Viva Zapata! (1952)
Tramvaj zvan čežnja (A Streetcar Named Desire, 1951)
Panika na ulicama (Panic in the Streets, 1950)
Pinky (1949)
Džentlmenski sporazum (Gentleman's Agreement, 1947)
Bumerang (Boomerang!, 1947)
More trave (The Sea of Grass, 1947)
Tree Grows in Brooklyn (1945)