Filmski i kazališni redatelj i producent. Rođen je u Turskoj u obitelji grčke manjine koja je emigrirala u SAD kada je Elia Kazan (İlyas Kazancıoğlu, turski) imao tek četiri godine. Školuje se u New Yorku, a nakon diplome na Williams koledžu studira dramu na Yaleu. Tijekom tridesetih neko vrijeme bio je glumac u kazališnoj grupi s Lee Strasbergom (ljevičarsko nastrojenoj Group Theatre Company) koja se specijalizirala za metodu glume Konstantina Stanislavskog. Godine 1947. sa Cheryl Crawford i Robertom Lewisom osnovao je slavni Actor's Studio iz kojeg su potekli James Dean, Marlon Brando, Montgomery Clift, Anthony Perkins, Paul Newman, Dustin Hoffman, Robert De Niro, Al Pacino i brojni drugi veliki glumci. Režiju kazališnih predstava započinje 1935. s mnogo uspjeha i dobiva tri nagrade Tony za najbolju režiju (1947. godine za Svi moji sinovi Arthura Millera; 1949. također za Millerovu dramu Smrt trgovačkog putnika i 1959. za J. B. Archibalda Macleisha). Izdvajaju se režije predstava Tramvaj zvan čežnja (1951.) i Mačka na vrućem limenom krovu (1955.). Prvi dugometražni igrani film Tree Grows in Brooklyn režira 1945. godine. Uslijedila je drama More trave (The Sea of Grass, 1947.) sa Katharine Hepburn i Spencerom Tracyjem i potom Bumerang (Boomerang!, 1947.) snimljen prema istinitoj priči. Za film Džentlmenski sporazum (Gentleman's Agreement, 1947.) osvojio je Oscara za najbolju režiju. Oscara dobiva ponovo za film Na dokovima New Yorka (On the Waterfront, 1954.). Manje je zapažen bio Pinky (1949.) o problemu rasizma. Nakon filma Panika na ulicama (Panic in the Streets, 1950.) režirao je filmsku verziju drame Tennessee Williamsa Tramvaj zvan čežnja (A Streetcar Named Desire, 1951.). S Marlonom Brandom, Vivien Leigh i Kim Hunter u glavnim ulogama film je postigao veliki uspjeh. Suradnju s Brandom nastavlja u vesternu Viva Zapata! (1952.) i kriminalističkoj drami Na dokovima New Yorka (On the Waterfront, 1954.). Od kritike je veoma cijenjen film Istočno od raja (East of Eden, 1955.) u kojem je prvu glavnu ulogu ostvario James Dean. Baby Doll (1956.) još je jedna Kazanova ekranizacija Tennessee Williamsa nakon koje su uslijedili drama o svijetu medija A Face in the Crowd (1957.), Divlja rijeka (Wild River, 1960.) i romatična drama Sjaj u travi (Splendor in the Grass, 1961.) s Natalie Wood i Warrenom Beattyem u glavnim ulogama. Bavio se i pisanjem te je film America, America (1963.) režirao i napisao scenarij prema vlastitoj knjizi, jednako kao i za slijedeći film Sređivanje (The Arrangement, 1969.). Niskobudžetni Posjetitelji (The Visitors, 1972.) režirani prema scenariju Kazanova sina Chrisa i ekranizacija romana F. Scotta Fitzgeralda Posljednji tajkun (The Last Tycoon, 1976.) njegovi su posljednji filmovi. Godine 1999. primio je Oscara za životno djelo uz negodovanje dijela publike zbog njegovog kontroverznog svjedočenja pred McCarthyjevim Odborom za neameričke aktivnosti u siječnju 1951. godine kada je imenovao osam osoba iz filmskog svijeta koji su bili članovi komunističke partije, iako je i sam neko vrijeme bio njen član.