Od srijede 22. do utorka 28. veljače kino Tuškanac u suradnji s Veleposlanstvom Češke u Zagrebu priređuje retrospektivu Miloša Formana,  jedan od najvažnijih redatelja češkog novog vala koji je karijeru veoma uspješno nastavio u SAD-u. Među ukupno jedanaest filmova nalaze se djela koja je Forman snimio na početku karijere u domovini poput Ljubavi jedne plavuše i Gori, moja gospođice, kao i značajna djela koja je snimio SAD-u poput Kosa, Let iznad kukavičjeg gnijezda, Narod protiv Larryja Flinta i Čovjek na mjesecu.

Program filmova Miloša Formana će u srijedu otvoriti jedno od njegovih najpoznatijih i najcjenjenijih djela, impresivna drama Let iznad kukavičjeg gnijezda (1975) nagrađena Oscarima i Zlatnim globusima. Ekraniziravši roman Kena Keseyja, Forman je snimio intrigantnu priču o borbi dviju snažnih osobnosti, u jasno naznačenom kontekstu borbe pojedinca protiv sustava. Jednim od najvažnijih i trajno najpopularnijih američkih filmova iz 1970-ih uvjerljivo je dokazao da se uspio vrlo učinkovito prilagoditi tadašnjem hollywoodskom sustavu.

Formanov dugometražni prvijenac je humorna drama Crni Petar (1964), pobjednički dugometražni igrani film festivala u Locarnu. Radi se o iznimno uvjerljivoj studiji života u provinciji, mladenačkih dvojbi i generacijskog jaza, djelu koje suptilno kritički progovara o onodobnom stanju u čehoslovačkom društvu i društvenim konvencijama. Forman je film snimio s neprofesionalnim glumcima, što će i ostati važno obilježje njegova autorskog rukopisa. Crni Petar je privukao veliku pozornost te se često apostrofira kao jedno od najbitnijih ostvarenja tzv. čehoslovačkog novog vala.

Iste godine izdan je i glazbeni pseudodokumentarac Natječaj (1964), sastavljen od dva tematski međusobno povezana dijela. Forman je scenarij napisao u suradnji s velikim češkim scenaristom i redateljem Ivanom Passerom. Oba dijela funkcioniraju kao dokumentarci i tako se većinom i vode, iako je riječ o priređenom, odnosno insceniranom materijalu. Cjelina donosi zanimljiv prikaz generacije mladih 1960-ih, ljudi koji su na počecima svojih životnih putova te koje muče teško ostvarive ambicije, a žive u besparici i autoritarnom društvu koje su izgradili njihovi roditelji.

U sjajnoj crnohumornoj romantičnoj drami Ljubavi jedne plavuše (1965), nominiranoj za Oscara i Zlatni globus za najbolji film na stranom jeziku, vidljivo je Formanovo dokumentarističko zaleđe. Redatelj maestralno prikazuje stvarnost u kojoj je mnogo tjeskobnih detalja, a humor se gradi na spretnom eksploatiranju nespretnosti i nelagode. Prvi film kojim se redatelj afirmirao i izvan granica tadašnje Čehoslovačke predstavlja odličan primjer onodobnog kvalitativnog uspona češke i slovačke kinematografije, s naglascima na osobito efektno humorno prikazivanje ozbiljnih dramskih situacija. 

Gori, moja gospođice (1967) je redateljev posljednji film u Čehoslovačkoj i njegov prvi u boji. Riječ je o studiji gluposti i nesposobnosti u kojoj redatelj humor dovodi do krajnosti, groteske i apsurda, dok se gledatelj postepeno prestaje smijati kada stvarnost onoga što ga zabavlja biva otkrivena. Redateljevo najradikalnije ostvarenje politička je metafora slike komunističkog društvenog uređenja, odnosno društva u cjelini. Film je ostvario veliku gledanost u Čehoslovačkoj i bio izabran kao njihov kandidat za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma.

Prvi film Miloša Formana realiziran u američkoj produkciji i na engleskom jeziku je izvrsna glazbena humorna drama Svlačenje (1971), ovjenčana Velikom nagradom žirija u Cannesu. Forman je iz tadašnje Čehoslovačke emigrirao zbog sovjetske invazije, a u ovom filmu je izrazio svoju fascinaciju slobodnim životom na tadašnjem Zapadu, ali i pozabavio u to vrijeme aktualnom temom generacijskog jaza i kontrakulturnim trendovima. Svlačenje odlikuje i  prilična količina empatičnog humora, obilje šarma i sjajno napisani te odglumljeni likovi, kao i njihovi zanimljivi međuodnosi.

Sjajnu ekranizaciju brodvejskog mjuzikla Kosa (1979) Forman je realizirao izvedbenim pristupom tipičnim za snimanje dokumentaraca, kojim se afirmirao kao jedan od najvažnijih redatelja češkog novog vala. Tome valja pridodati i oslanjanje na glumačke nastupe početnika, naturščika i manje poznatih glumaca. Mjuzikl i drama u filmu izuzetno skladno idu ruku pod ruku, likovi su znatno puniji i iznijansiraniji, a filmska priča je i intrigantno politizirana što Kosu čini najpoznatijim i jednim od najuspjelijih filmskih prikaza hipijevske supkulture i filozofije.

Jedan od najuspjelijih autorovih filmova je impresivna biografska drama Amadeus (1984), nagrađena s osam Oscara, četiri Zlatna globusa i brojnim drugim nagradama. Postignut je izniman sklad u spajanju estetizirane filmske slike s Mozartovom glazbom koja funkcionira kao izrazito atraktivan okvir priče o nastanku umjetničkog djela, ali i o djelovanju genija, kao i o zavisti drugog, manje darovitog umjetnika. Djelo ne teži kreiranju u cijelosti vjerodostojnog prikaza Mozartova lika i djela, već priču dominantno predstavlja kao Salierijevu subjektivnu interpretaciju tog lika i djela.

U povijesti se odvija i radnja romantične drame Valmont (1989), slobodne adaptacije jednog od najuspješnijih epistolarnih romana Opasne veze Choderlosa de Laclosa s Colinom Firthom, Annette Bening i Meg Tilly u glavnim ulogama. Forman je film snimio u francuskoj produkciji, ali na engleskom jeziku, većinskim s istom filmskom ekipom kao u Amadeusu, ali s daleko manjim uspjehom. Primio je podijeljene kritike, a na ruku mu nije išla ni činjenica da je godinu ranije izdana adaptacija Opasnih veza u režiji Stephena Frearsa.

Još jedan zapažen biografski film u Formanovoj filmografiji je Narod protiv Larryja Flinta (1996) o kontroverznom američkom izdavaču pornografskog sadržaja i njegovom sukobu s predstavnicima religije i zakonskim propisima i ograničenjima. Glavne uloge odigrali su Woody Harrelson i Courtney Love, a osim komercijalnog uspjeha, film je osvojio i naklonost kritike. Nagrađen je Zlatnim globusima za najbolju režiju i scenarij, Zlatnim medvjedom u Berlinu, a Forman i Europskom filmskom nagradom za postignuće u mediju filma.

U svojoj idućoj biografskoj humornoj drami Čovjek na mjesecu (1999) Forman se pozabavio životom popularnog, ali i kontroverznog američkog komičara Andyja Kaufmana. Za režiju je osvojio Srebrnog medvjeda u Berlinu, a Jim Carrey Zlatni globus za najboljeg glumca. Priči o Kaufmanu Forman je pristupio s ironičnim odmakom, režija je dinamična i sugestivna, a razdoblje 1970-ih i 1980-ih sjajno rekreirano. Jim Carrey je u iznimno studiozno predočenoj osobnosti Andyja Kaufmana ostvario jednu od najboljih uloga karijere, a vrijedi izdvojiti i izvrsnu glazbu benda R.E.M..