ULOGE:
Jacqueline Bisset (Julie),
Valentina Cortese (Severine),
Jean-Pierre Aumont (Alexandre),
Jean Champion (Bertrand),
Jean-Pierre Léaud (Alphonse),
François Truffaut

SCENARIJ:
Jean-Louis Richard,
Suzanne Schiffman,
François Truffaut

FOTOGRAFIJA:
Pierre-William Glenn

GLAZBA:
Georges Delerue

MONTAŽA:
Martine Barraqué,
Yann Dedet

Sadržaj:

Uoči projekcije u srijedu, 1. rujna, uvodnu riječ održat će filmolog dr. sc. Bruno Kragić.

Na setu melodrame Predstavljam vam Pamélu (Je vous présente Paméla), koja se tijekom prve polovine 70-ih godina prošlog stoljeća snima u filmskom studiju Victorine u Nici, kreće se brojna i šarolika skupina ljudi. Osim sredovječnog redatelja Ferranda, kojem je to novi projekt, tu su nekad glasovita glumica Séverine, koja sad na setu pije i zaboravlja tekst, legendarni filmski zavodnik Alexandre, koji svaki čas juri u zračnu luku očekujući dolazak jednog mladića, ljubomorom mučen glumac Alphonse koji će angažirati ženu u koju je zaljubljen, britanska glumica Julie koja se oporavlja od nervnog sloma i brojni drugi. Dok na setu vlada uobičajena gužva i dok redatelj pokušava uskladiti sve glumce i njihove taštine, kao i tehničke pojedinosti, da bi u konačnici ostvario najbolji mogući rezultat, razmaženi Alphonse i mlada Julie upustit će se u kratkotrajnu romantičnu vezu.

Godine 1974. nagrađena Oscarom za najuspjeliji film s neengleskog govornog područja, godinu kasnije dodatno nominirana za tri Oscara, uključujući one za najboljeg redatelja i izvorni scenarij, te također 1974. ovjenčana s tri nagrade BAFTA i nominirana za dva Zlatna globusa, humorna romantična drama suscenarista i redatelja Françoisa Truffauta impresivan je ironični polubiografski „film unutar filma”. Scenarij za maestralno režiranu priču koja se odigrava na filmskom setu i fokusirana je na redatelja koji nailazi na brojne duhovite nevolje prilikom snimanja storije o mladiću kojeg supruga ostavlja zbog veze s njegovim ocem, uz Truffauta su napisali Jean-Louis Richard (Fahrenheit 451, Nevjesta je bila u crnini) i Suzanne Schiffman (Posljednji metro). Truffaut naglašava artificijelnost filma, istovremeno ga afirmirajući kao umjetnički artefakt, pri čemu melodrama koja se snima funkcionira kao efektan kontekst „stvarnoj” filmskoj priči. Autor se referira i na vlastiti redateljski prosede, od inkorporiranja slučajnih detalja u filmsku cjelinu do sklonosti improvizaciji podjednako u režiji kao i u dijalozima, a kao središnja tema djela profilira se odnos stvarnosti i fikcije koje se međusobno prožimaju i povremeno zrcale jedna u drugoj, na više pripovjednih i dramaturških razina. Ostvarenje koje je magazin Time uvrstio na popis 100 najboljih filmova 20. stoljeća, uz također Truffautovu dramu 400 udaraca, a koje je posvećeno glasovitim glumicama Lillian i Dorothy Gish, osvaja ne samo lakoćom pripovijedanja i elegantnim redateljskim postupcima, nego i dosjetljivošću, bogatstvom detalja, atmosferičnošću, impresivnom fotografijom Pierrea-Williama Glenna, podjednako uspjelom glazbom oskarovca Georgesa Deleruea te izuzetno raspoloženim i uvjerljivim glumačkim interpretacijama postave predvođene Jacqueline Bisset (Bullitt, Pod vulkanom) i Jeanom-Pierreom Léaudom (Posljednji tango u Parizu, Unajmio sam plaćenog ubojicu).

boja, 116'