ULOGE:
Burt Lancaster (princ Don Fabrizio Salina),
Claudia Cardinale (Angelica Sedara / Bertiana),
Alain Delon (Tancredi Falconeri),
Paolo Stoppa (Don Calogero Sedara),
Rina Morelli (princeza Maria Stella Salina),
Romolo Valli (otac Pirrone)

SCENARIJ:
Luchino Visconti,
Suso Cecchi d'Amico,
Pasquale Festa Campanile,
Massimo Franciosa,
Enrico Medioli (scenarij na temelju istoimenog romana Giuseppea Tomasia Di Lampedusa)

FOTOGRAFIJA:
Giuseppe Rotunno

GLAZBA:
Nino Rota

MONTAŽA:
Mario Serandrei

Sadržaj:

Sicilija, 1860. Don Fabrizio Corbera, princ od Saline, potomak stare plemićke obitelji, uživa u privilegijama svog staleža dok se vodi rat između trupa Frane II., kralja Dviju Sicilija, i Garibaldijevih pobunjenika koji žele ujediniti Italiju. Među pobunjenicima je i prinčev lijepi i poletni nećak Tancredi, kojeg velikaš jako simpatizira. Uskoro, zbog ratnih prilika, princ se premjesti u obližnji Palermo koji, međutim, padne u ruke garibaldijevaca, kao uostalom i cijela Sicilija. Stoga princ otputuje u svoju ljetnu palaču u Donnafugati, dok nova nacionalna skupština raspisuje referendum na kojem pobornici ujedinjenja odnose ultimativnu pobjedu, među ostalim zahvaljujući i korumpiranosti najuglednijeg građanina, don Calogera Sedare. Sedara želi u novim uvjetima osigurati osobni društveni uspon pa je spreman to ostvariti i takoreći podvodeći svoju kći Anjelicu, mladu ljepoticu. Dolazi s njom u prinčevu vilu i zadovoljno svjedoči kako su i princ i mladi Tancredi oduševljeni Anjelicom…

Roman Gepard Giuseppea Tomasija di Lampeduse, objavljen posthumno 1958. nakon što su ga vodeći talijanski izdavači odbili, postao je najprodavaniji bestseler u talijanskoj povijesti, a također se smatra jednim od ključnih talijanskih modernih romana te jednim od najboljih povijesnih romana uopće. Filmska adaptacija bila je primarno i dominantno producentski projekt, a slavni režiser Luchino Visconti, izvorno neorealist koji se desetak godina ranije 'kvalificirao' za vođenje skupih, dizajnerski raskošnih produkcija ostvarenjem Senso, priključio se kasnije. Producenti su mimo njegova znanja i želje za naslovnu ulogu izabrali hollywoodsku zvijezdu Burta Lancastera, zbog čega je početak suradnje između režisera i glavnog glumca protekao u napetoj atmosferi. No nakon nekog vremena Visconti je shvatio da je Lancaster odličan izbor, dok je Lancaster izjavio da je Visconti najbolji režiser s kojim je ikad radio, te su njih dvojica postali dobri prijatelji i ostali to sve do Viscontijeve smrti. Internacionalni cast prisnažile su mlade zvijezde Alain Delon kao Tancredi i Claudia Cardinale kao Anjelica. Sve scene u kojima se pojavljuje Lancaster snimljene su na engleskom, one bez njega na talijanskom i francuskom. Claudiji Cardinale, iako je po nacionalnosti Talijanka, materinski jezici bili su sicilijanski i francuski (rođena je i odrasla u Tunisu pod francuskom kolonijalnom vlašću), a standardni talijanski govorila je s jakim francuskim naglaskom pa je bila nasinkronizirana u svim svojim filmovima do sredine šezdesetih, pa tako i u Gepardu. Film je u Cannesu osvojio Zlatnu palmu, no američka ga je kritika u to vrijeme primila slabo, proglašavala ga dosadnim, a Lancasterovu izvedbu ukočenom; kasnije je došlo do revalorizacije pa ga je Martin Scorsese proglasio jednim od najboljih filmova ikad. Definitivna Viscontijeva verzija, koju ćemo vidjeti, traje oko tri sata, a američka, koju je Visconti smatrao barbarskom i zbog kraćenja i zbog nekvalitetne nasinhronizacije, oko 160 minuta. Filmolog Tomislav Brlek zapisao je o Gepardu, među ostalim, i ovo: „Sekvenca završnog bala u Palazzo Pontelone u Palermu u trajanju od oko 45 minuta ključni je dio filma te maestralnom koreografijom likova, virtuoznim kretanjima kamere i kutovima snimanja sažima dijalektiku neumitnog protjecanja vremena i kontigentnih postupaka pojedinaca, koji svojim međusobnim odnosima tvore povijesni okvir što istodobno određuje njihovo ponašanje.“

Uoči projekcije u četvrtak, 12. studenog u 19 sati, uvodnu riječ održat će dr. sc. Bruno Kragić, filmolog.

boja, 186'