ULOGE:
Allakariallak (Nanook),
Nyla (Nanookova supruga,
ona koja se smije),
Allee (Nanookov sin),
Cunayou (Nanookova supruga),
Allegoo (Nanookov sin)

SCENARIJ:
Robert J. Flaherty

FOTOGRAFIJA:
Robert J. Flaherty

MONTAŽA:
Robert J. Flaherty

Sadržaj:

Na arktičkom otoku Ungava, smještenom na zapadnoj obali Hudsonova zaljeva, živi inuitski lovac Nanook. On se sa svojom obitelji, suprugama Nylom (Ona koja se smije) i Cunayou te starijim sinom Alleeom i mlađim Allegoom, nastoji izboriti za preživljavanje u surovim uvjetima u kojima ljudima stalno prijete glad i hladnoća. Nanook je najpoznatiji lovac u kraju u kojem živi, čovjek izuzetno vješt u traženju hrane, u ribolovu, lovu na morževe, tuljane i lisice, kao i u gradnji iglua te općenito u osiguravanju egzistencije sebi i članovima svoje obitelji. Svi oni još uvijek žive na tradicionalan način, praktički bez dodira s tadašnjim suvremenim svijetom i simbolima njegova napretka.

Debitantsko ostvarenje Roberta J. Flahertyja, koji se osim kao redatelj film potpisao i kao scenarist (prema ideji svoje supruge Frances H. Flaherty), producent, snimatelj i sumontažer, prvi je dugometražni dokumentarni film, ujedno i prvo klasično ostvarenje dokumentarca kao filmske vrste. Riječ je i o prvom filmu u kojem autor primjenjuje metodu integracije i zajedništva s ljudima koje prikazuje, jer je Flaherty nekoliko godina živio među Inuitima u zaljevu Hudson. Nakon što je u požaru izgubio prve realizirane snimke, pri stvaranju kojih je postigao da ga Inuiti prihvate kao njima blisku osobu, promijenio je svoj izvedbeni pristup te se u koncipiranju priče fokusirao na svakodnevicu naslovnog protagonista. Njegovo pravo ime bilo je Allakariallak, no to nije jedino odstupanje od činjenica i stvarnosti, zbog čega se Flahertyju ozbiljno prigovaralo. Osporavana je autentičnost i „dokumentarnost” filma, jer je autor često inscenirao pojedine sekvence nastojeći protagonista i njegove sunarodnjake prikazati što neobičnijima i „egzotičnijima”, inzistirajući primjerice da Nanook u scenama lova umjesto puške koristi koplje, te sugerirano pribjegavajući montažnim rezovima i prema nekima pretjeranim intervencijama u zbilju te priređivanju zbivanja. Unatoč tome i sličnim sekvencama zbog kojih se dovodi u pitanje autentičnost segmenata filma, a što je bilo i razlogom problematiziranja granice između njegove dokumentarnosti i fikcionalnosti, Flahertyjev doks koji obiluje totalima snježnih oluja, ali i intimnim prikazima odnosa u Nanookovoj obitelji, i danas se drži izuzetno vrijednim izvorom podataka o životu Inuita te oglednim primjerom tzv. „spasilačke etnografije”.

nijemi, c/b, 78'