ULOGE:
Charlotte Gainsbourg (Joe),
Stellan Skarsgård (Seligman),
Stacy Martin (mladi Joe),
Shia LaBeouf (Jerôme),
Christian Slater (Joein otac),
Jamie Bell (K),
Uma Thurman (gđa. H),
Willem Dafoe (L)

SCENARIJ:
Lars von Trier

FOTOGRAFIJA:
Manuel Alberto Claro

MONTAŽA:
Morten Højbjerg,
Jacob Secher Schulsinger,
Molly Malene Stensgaard

Sadržaj:

Nastavljajući svoju priču profesoru Seligmanu, Joe mu pripovijeda o razdoblju kad se nakon vjenčanja i rođenja sinčića Marcela, koji je ime dobio po bogu rata Marsu, ona u braku s Jerômeom počela osjećati sve izgubljenijom. A onda je jednog dana doživjela začudnu umjetničko-raligijsku viziju sličnu jedinstvenom umno-metafizičkom seksualnom iskustvu kroz koje je prošla još kao djevojčica. No dok je u djetinjstvu mogla osjetiti da će njezina životna misija biti istraživanje vlastite seksualnosti i njezinih granica, ovaj put je užasnuto shvatila da je odjednom izgubila svaku želju za spolnošću. Iako joj je Jerôme bio spreman pomoći, Joe se postupno počela udaljavati od njega, a nije pomoglo ni kad se prema njegovom savjetu pokušala upustiti u odnos s osobama druge boje kože koje ne razumiju engleski jezik, pogrešno vjerujući da bi ju seks bez verbalne komunikacije mogao trgnuti. Kako je njena želja za ponovnim doživljavanjem vrhunaca postajala sve veća, Joe je odlučila krenuti na ´terapiju´ ponižavanjem, batinanjima i sadističkim mučenjem koju je u neobičnim noćnim terminima provodio ekscentrični K. No time je neizbježno počela zapostavljati i sve češće samog ostavljati sina, zbog čega je Jerôme naposljetku odveo dijete i kako se činilo zauvijek otišao iz njezina života. Nakon što je zbog neobuzdanog i nemoralnog života dobila otkaz na poslu, Joe je nabasala na markantnog L-a, šefa skupine utjerivača dugova koji joj je predložio da radi za njega, a da u poslu primjenjuje sadističke metode kojima ju je podučio K.

Godine 2013. u zajedno s prethodnikom Nimfomanka I nominirana za Europsku filmsku nagradu u kategorijama najboljeg europskog filma, glumice (ovaj put vrlo uvjerljiva i hrabra Charlotte Gainsbourg) i glumca (izvrstan Stellan Skarsgård), kao i za nagradu publike na dodjeli Europskih filmskih nagrada, te dvije godine kasnije također zajedno s prvim dijelom ovjenčana prestižnom danskom filmskom nagradom Robert u čak osam kategorija, uključujući najvažnije za najuspjeliji film, redatelja i izvorni scenarij (uz još sedam nominacija), erotska psihološka egzistencijalna drama scenarista i redatelja Larsa von Triera zaokružuje vrlo intrigantnu i provokativnu priču na užem planu o seksualnosti osebujne protagonistice, a na širem i o znatno više motiva. U odnosu na prvi dio, ovaj je film moguće promatrati i kao zasebnu cjelinu. I u tematskom i u izvedbenom smislu, jer je s jedne strane riječ o ostvarenju koje se u odnosu na prethodnika mnogo više bavi tamnim naličjem ljudske seksualnosti te pripadajućih devijacija pa i naglašeno autodestruktivnih psihopatoloških stanja. S druge strane riječ je o djelu koje je izvedbom znatno konvencionalnije od ´jedinice´, jer osim što nema humora i ironije koji su obilježili prvi dio, zamjetan je i manjak umjetničkih, znanstvenih i filozofskih upadica i digresija kojima je profesor Seligman u prethodniku odveć često prekidao priču svoje slučajne gošće Joe. Posljedično tome, osim u dva-tri navrata cjelina ne biva razbijana isječcima iz dokumentarnih filmova, podijeljenim ekranom i elementima eksperimentalnog filma kao što je ranije bio slučaj. Svakako, i ovdje možemo doznati ponešto o crkvenom raskolu, pravoslavnim ikonama, Jamesu Bondu i njegovom pištolju Walther PPK, Thomasu Mannu, Beethovenu i još nekim stvarima, no Seligmanovi su ekskursi mnogo kraći. Iako je u cjelini nešto slabiji od prethodnika, dijelom stoga što već znamo što poprilici možemo očekivati pa izostaje efekt iznenađenja, a dijelom zbog spomenute konvencionalnije izvedbe, drugi dio Nimfomanke je neosporno prilično uspio, sugestivno režiran, dojmljivo atmosferičan i raspoloženo glumljen film koji provocira i donekle sućutnim odnosom prema pedofiliji. Naime, jedna od osoba koje Joe obrađuje je i čovjek (Jean Marc-Barr) koji posve mirno i nezainteresirano reagira na sve njezine seksualne i sadističke provokacije, sve dok ona u svoju priču ne uplete djecu. Kad shvati da je pred njom pedofil koji nikad nije realizirao svoju sklonost, Joe će pred čvrstinom njegove volje i karaktera iskazati svojevrsnu samilost.

boja, 178'