ULOGE:
Marlon Brando (Paul),
Maria Schneider (Jeanne),
Maria Michi,
Giovanna Galletti

SCENARIJ:
Bernardo Bertolucci,
Franco Arcalli

FOTOGRAFIJA:
Vittorio Storaro

GLAZBA:
Gato Barbieri

MONTAŽA:
Franco Arcalli,
Roberto Perpignani

Sadržaj:

Mlada Jeanne 20-godišnja je Francuskinja, djevojka iz ugledne građanske obitelji koja u potrazi za stanom luta Parizom. Jeanne bi se za dva tjedna trebala udati za zaručnika Toma, mladog ali površnog filmskog redatelja koji o njoj snima film i koji ju zbog toga praktički na svakom koraku slijedi sa svojom filmskom ekipom. Kad ode pogledati veliki prazan stan koji se nudi, Jeanne će u njemu zateći naočitog Paula, Amerikanca starog oko 45 godina. Nakon samoubojstva supruge, koja si je život oduzela na vrlo nasilan način, Paul je zapao u depresiju te luta Parizom. Nakon što se susretnu, Jeanne i Paul se ni ne predstave jedno drugom, već samo izmijene nekoliko riječi da bi se gotovo smjesta bacili jedno drugom u zagrljaj te se upustili u strastveni seksualni odnos. Svjestan da mu seks sa Jeanne predstavlja bijeg od mučne svakodnevice, Paul će s njom dogovoriti ponovni susret, ali uz obostrano prihvaćeni uvjet da jedno drugom nikad ne kažu svoja imena.

Godine 1974. nominirana za Oscara u kategorijama najbolje glavne muške uloge i najboljeg redatelja, što je kategorija u kojoj je Bertolucci osvojio i nominaciju za Zlatni globus, uz nominaciju za najbolji film, te iste godine nominirana za najznačajniju britansku filmsku nagradu BAFTA u kategoriji najboljeg glumca, izuzetno uspjela ali i podjednako kontroverzna egzistencijalna romantična drama suscenarista i redatelja Bernarda Bertoluccija ekranizacija je njegove priče. Prema njoj je scenarij uz samog Bertoluccija i Franca Arcallija (Dvadeseto stoljeće, Bilo jednom u Americi), inače primarno montažera, napisala glasovita redateljica Agnès Varda, dok su na dijalozima surađivali veliki talijanski književnik Alberto Moravia te slavni francuski glumac Jean-Louis Trintignant. Posljednje scene u filmu, koji je u vrijeme premijere nazivan „posljednjom pornografskom bajkom”, da bi se desetljećima kasnije otkrilo da je tijekom snimanja došlo do ozbiljnog seksualnog zlostavljanja Marie Schneider, koja je navodno i zbog toga postala ovisnica o drogama, Agnès Varda je napisala utemeljivši ih na smrti Jima Morrisona u Parizu. No seks je u filmu tek sredstvo autodestrukcije dvoje središnjih likova koji na taj način pokušavaju pobjeći od samih sebe i generalnog besmisla u kojem su zatočeni. Njihovo intenzivno i strastveno, ali samo tjelesno spajanje, nije i spajanje njihovih duša, već im oboma služi samo za kratkotrajne bijegove, dok su im intime tek prazne ljušture. U vrijeme premijere film je predstavljao senzaciju i zbog toga što se u njemu po prvi put velika zvijezda, kakav je bio dvostruki oskarovac Marlon Brando, usudila nastupiti u vrlo realističnim sekvencama seksa, k tome i u djelu vrlo cijenjenog mladog redatelja, jednog od predvodnika talijanskog novog vala. Uz Branda i Mariu Schneider (Profesija: Reporter, Sezona mira u Parizu), kojoj je ovo bila probojna rola nakon koje nije ponovila sličan uspjeh, u sporednim ulogama nastupaju provokativna filmašica Catherine Breillat i sjajni karakterni glumac Massimo Girotti (Teorema, Gospodin Klein). U vrijeme premijere glasovita kritičarka Pauline Kael izrazila je uvjerenje da je Tango... revolucionaran film nakon kojeg više ništa neće biti isto, no pokazalo se da ipak nije bila u pravu.

boja, 129'