Ivančice
Sedmikrásky, igrani, Češka, 1966 | Mjesto prikazivanja filma: Kulturno informativni centar KIC (Preradovićeva ul. 5)
REŽIJA: Vera Chytilová
ULOGE:
Ivana Karbanová (Marie II),
Jitka Cerhová (Marie I),
Marie Cesková,
Jirina Myskova,
Marcela Brezinová
SCENARIJ:
Vera Chytilová,
Ester Krumbachová,
Pavel Jurácek
FOTOGRAFIJA:
Jaroslav Kucera
GLAZBA:
Jiří Šust,
Jiří Šlitr
MONTAŽA:
Miroslav Hájek
SCENOGRAFIJA:
Frantisek Straka
KOSTIMI:
Ester Krumbachová
Sadržaj:
Dvije mlade djevojke, jedna brineta, druga plavuša, obje imenom Marija, nesputano ruše društvene konvencije svakom prilikom i na svakom mjestu na kojem se zateknu, intenzivno uživajući u tome…
Drugi samostalno režirani dugometražni film Vere Chytilove, Ivančice, njezino je najslavnije ostvarenje i jedan od najeksperimentalnijih svjetskih filmova modernističkih 1960-ih. Vizualni stil je vatrometno eruptivan i bogato raznovrstan, a naracija potpuno razbijena na niz fragmenata nepovezanih ikakvom fabularnom logikom, nego ritmički i često asocijativno nanizanih i objedinjenih idejom rušenja svakog reda i poretka. Kad je čitav svijet razmažen i pokvaren, budimo takve i mi, kad svijet sve uništava, uništavajmo i mi sve – zaključuju neukrotive junakinje, a sama Chytilova objasnila je da je strukturirala film tako da reducira tradicionalni gledateljski osjećaj sudjelovanja, tj. identifikaciju s pričom i likovima, te gledatelja umjesto toga navede na razumijevanje podtekstualne ideje ili filozofije.
Za tadašnji komunistički čehoslovački režim ta ideja odnosno filozofija bila je njemu neprihvatljivi nihilizam, pa je film nakon prvotnog odobrenja za prikazivanje neko vrijeme u matičnoj zemlji bio zabranjen, no ipak se probio u inozemstvo gdje je prepoznat kao vrhunsko umjetničko ostvarenje – na manjem festivalu u talijanskom Bergamu osvojio je glavnu nagradu, a, mnogo važnije, najprestižniji francuski kino časopis Cahiers du cinema svrstao ga je na sedmo mjesto najboljih filmova godine, u strašnoj konkurenciji naslova kao što su Bergmanova Persona, Buñuelova Ljepotica dana, Tatijevo Vrijeme igre ili čak tri Godardova ostvarenja – Vikend, Dvije ili tri stvari koje znam o njoj i Kineskinja. Doista, Ivančice su nesvakidašnje gledateljsko iskustvo koje je autorica nazvala nekrologom negativnom načinu života, a može ga se opisati i kao potencijalnim značenjima bogatu anarhističku burlesku koja na osebujan način povezuje iskustvo američke slapstick komedije i povijesnih avangardi.
Autor komentara: Damir Radić
Ulaznice za projekciju 12. 12. u 21:00 moguće je kupiti online OVDJE ili na blagajni KIC-a sat vremena prije početka.
c/b, boja, 75'