ULOGE:
Teresa Izewska (Daisy),
Tadeusz Janczar (Ens. Jacek 'Korab),
Wienczyslaw Glinski (Lt. 'Zadra'),
Tadeusz Gwiazdowski (Sgt. 'Kula'),
Stanislaw Mikulski (Smukly)

SCENARIJ:
Jerzy Stefan Stawinski

FOTOGRAFIJA:
Jerzy Lipman

MONTAŽA:
Halina Nawrocka

SCENOGRAFIJA:
Leonard Mokicz

KOSTIMI:
Jerzy Szeski

Sadržaj:

Kraj rujna 1944., zadnji su dani Varšavskog ustanka koji je Armia Krajowa, udarna snaga građansko-nacionalističkog poljskog pokreta otpora, podigla protiv njemačkog okupatora na skorom odlasku, dok se prve jedinice Crvene armije približavaju gradu. Poručnik Zadra zapovjednik je jedinice sačinjene od 43 borca i civila, odsječene od drugih poljskih jedinica i sve više okružene njemačkim snagama koje su poduzele kontraofenzivu. Stoga Zadra dobije zapovijed da se sa svojim ljudima povuče u sustav gradske kanalizacije, te da se kroz kanale pokušaju probiti izvan okruženja… 
 

Dvije godine nakon zapaženog i poljskim komunističkim vlastima ne baš simpatičnog debija Pokoljenjem, Andrzej Wajda polučio je Kanal, drugi dio svoje neslužbene ratne trilogije. Film je snimljen prema autobiografskoj priči Jerzyja Stawinskog koji je i autor scenarija i koji je poput Wajde bio pripadnik Armije Krajowe, ali je za razliku od Wajde imao osobno iskustvo sudjelovanja u Varšavskom ustanku, kad je nadolazeća Crvena armija prepustila pripadnike građansko-nacionalističkog pokreta otpora propasti pod njemačkom kontraofenzivom, jer ustanak nisu vodili komunisti (Stawinski je osobno prolazio kroz kanale i naposljetku pao u njemačko zarobljeništvo, a u ustanku su sudjelovala još dvojica važnih članova ekipe filma, direktor fotografije Jerzy Lipman i glumac Tadeusz Janczar).

Većina radnje zbiva se u labirintu kanala varšavske kanalizacije, i ta vrlo osebujna, originalna ambijentacija najveći je adut filma. Iz nje izvire sugestivna atmosfera, znatnim dijelom zasnovana na osjećaju klaustrofobije i ekspresivnom vizualnom stilu s raznovrsnim kutovima snimanja, izrazito kontrastnim osvjetljenjem i mnoštvom krupnih planova. Wajdinovo majstorstvo ogledalo se i na narativnom nivou, kroz umješno profiliranje brojnih likova, a i riječ je o jednom od njegovih emotivno najangažiranijih ostvarenja.

Film pesimističan poput Kanala u poljskoj je kinematografiji mogao nastati nakon smrti Staljina i pada staljinističkog poljskog režima, u vrijeme znatno blaže komunističke vlasti na čelu s Wladislawom Gomulkom. Tako je postao i predstavnik Poljske na najvažnijem svjetskom filmskom festivalu u Cannesu (u to vrijeme zemlje su same kandidirale svoje filmske predstavnike za Cannes), gdje je postigao velik uspjeh  - dobio je, zajedno sa slavnim Sedmim pečatom Ingmara Bergmana, Specijalnu nagradu žirija, drugu po važnosti iza Zlatne palme (koja je pripala Prijateljskom uvjeravanju Williama Wylera). Britanska filmska akademija, pak, bila je fascinirana glumicom Terezom Izewskom (nezaboravna kao atraktivna i hrabra djevojka zvana Stokrotka) i nominirala ju je za svoju BAFTA nagradu za najobećavajuću debitanticu. Kanal je u Poljskoj bio veliki kino hit, pogledalo ga je 4,2 milijuna gledatelja, a imao je i velik međunarodni odjek te je prikazivan u kino distribuciji mnogih zemalja.

Autor komentara: Damir Radić

 

Ulaznice za projekciju 12. 06. u 19:00 moguće je kupiti online OVDJE ili na blagajni kina Forum sat vremena prije početka.

c/b, 91'