ULOGE:
Jean-Paul Belmondo (Pierrot),
Anna Karina (Marianne),
Graziella Galvani (Maria),
Jean-Pierre Léaud,
Hans Meyer,
László Szabó

SCENARIJ:
Jean-Luc Godard

FOTOGRAFIJA:
Raoul Coutard

GLAZBA:
Antoine Duhamel

MONTAŽA:
Françoise Collin

Sadržaj:

Ferdinand Griffon nesretno je oženjen, a nedavno je i dobio otkaz u televizijskoj kući u kojoj je bio zaposlen. Nakon posjete besmislenoj pariškoj zabavi ispunjenoj ispraznim pretencioznim diskusijama, odluči pobjeći s bivšom djevojkom Marianne Renoir na sam 14. srpnja, obljetnicu Francuske revolucije, ostavljajući iza sebe suprugu, djecu i buržoaski način života. Slijedeći Marianne u njezin stan, gdje pronađu leš muškarca, Ferdinand, kojeg Marianne zove Pierrot („tužan klaun“), shvati da su njoj na tragu agenti OAS-a, tajne desničarske organizacije koja se bori protiv oslobođenja Alžira od francuske kolonijalne vlasti. Ferdinand i Marianne mrtvačevim automobilom krenu prema jugu, put Sredozemnog mora…

Ludi Pierrot jedan je od najslavnijih filmova u opusu modernističkog prvaka Jean-Luca Godarda, po nizu kritičara i vrhunac prve faze njegove karijere koja je trajala otprilike do 1967. Najposvećeniji hrvatski poznavatelj Godardova opusa i poetike, Tomislav Brlek, ovako opisuje i tumači film: „Kombinacijom disparatnih elemenata i oblikovnih postupaka, filmski kodovi određuju se prema naslijeđu slikarstva i književnosti, poistovjećujući introspekciju protagonista s ispitivanjem mogućnosti filma: prikaz događaja određen je značenjem koje imaju za pojedine likove; prekidan pjesmama i izravnim obraćanjima kameri, temporalni i kauzalni slijed negira se naizmjeničnom montažom uzastopnih zbivanja, predočeno se modificira uporabom jednobojnih filtara te vizualnim i verbalnim citatima, slici se supostavljaju dnevnički komentari. Aktivirajući brojne kulturne reference, od Célinea, Picassa i Vijetnama do Rimbauda, Fullera i arapskog svijeta, 'montaža atrakcija' oblikuje prikazano u složene značenjske sklopove dovodeći tumačenje do nužno nasilnog prekida beskonačnog odlaganog smisla, pri čemu se glorifikacija slučaja, spontanosti, nelogičnosti i proizvoljnosti prokazuje kao ponavljanje klišeja, upozorava na nemogućnost radikalnog raskida.“ Kao predložak za film poslužio je noir roman Opsesija američkog pisca Lionela Whitea, a Godard je, kao i obično, scenarij, ili bolje rečeno 'scenarij', napisao dan prije početka snimanja pa su mnoge scene glumci improvizirali na setu. Nepotpisani asistent režisera bio je omiljeni Truffautov glumac Jean-Pierre Léaud (400 udaraca, Ukradeni poljupci, Dvije Engleskinje i kontinent) koji je u filmu ostvario i cameo rolu, dok su u glavnim ulogama omiljeni Godardovi glumci tog razdoblja, Jean-Paul Belmondo i režiserova družica i muza Anna Karina. Ludi Pierrot bio je službeni francuski kandidat za Oscara, ali nije izborio nominaciju. Sam Godard opisao ga je kao djelo „povezano s nasiljem i usamljenošću koje danas leže tako blizu sreći; u velikoj mjeri to je film o Francuskoj“.

Film prikazujemo u suradnji s Francuskim institutom u Hrvatskoj.

boja, 110'