Okupacija u 26 slika
igrani, Jugoslavija: Hrvatska, Jadran film, Croatia film, 1978
REŽIJA: Lordan Zafranović
 
							                                                                        
                          ULOGE:
                            Frano Lasić (Niko),
 Milan Štrljić (Toni),
 Boris Kralj (kapetan Baldo),
 Tanja Poberžnik (Ane),
 Stevo Žigon (gospodin Hubička)
                        
                          SCENARIJ:
                            Lordan Zafranović,
 Mirko Kovač
                        
                          FOTOGRAFIJA:
                            Karpo Aćimović-Godina
                        
                          GLAZBA:
                            Alfi Kabiljo (Wolfgang Amadeus Mozart,
 Mane Jarnović,
 Mario Nardelli)
                        
                          MONTAŽA:
                            Josip Remenar
                        
                          Sadržaj:
                            
Dubrovnik, 1941. godina. Idiličan život trojice mladih prijatelja, Hrvata Nike, Talijana Tonija i Židova Mihe, grubo prekida rat i uspostava ustaške i okupacijske vlasti. Toni, koji je zaručen za Nikinu sestru Anu, postaje crnokošuljaš, Miho jedva izbjegne ustaškom klanju, a Niko se pridružuje partizanskom pokretu. Ane je, usprkos svemu, zaljubljena u Tonija i udaje se za njega.
Okupacija u 26 slika film je koji i danas izaziva dvojake reakcije. Od jugoslavenskih vlasti i većine filmskih kritičara bio je slavljen (dobitnik Velike zlatne arene za najbolji film i Srebrne arene za režiju i kameru na pulskom filmskom festivalu, nagrada jugoslavenske kritike za film godine), a od hrvatske vlasti 1990-ih omražen zbog navodnog Zafranovićevog izjednačavanja hrvatstva i ustaštva. Igrao je u konkurenciji filmskog festivala u Cannesu, ali su ga francuski kritičari većinom negativno ocjenili. Zbog negativnih osvrta pojedinih hrvatskih filmskih kritičara komunističke vlasti ukinule su dotacije časopisu Film i smijenile redakciju časopisa Polet, ali danas se film, unatoč daljnjem neslaganju među kritičarima, ipak smatra klasikom hrvatske kinematografije. Zafranović je prikazao zlo koje može potaknuti ideologija kroz intimnu priču o razorenim obiteljskim i prijateljskim odnosima, ali i kroz ekstravagantni prikaz primitivizma, kiča i moralne dekadencije koje su nacisti i fašisti unijeli u društveno-kulturni život Dubrovnika. Raskošni stil filma seže od lirsko-impresionističkog u prikazu plemenitog i profinjenog Dubrovnika do naturalističko-grotesknog u prikazu ponašanja osvajača. Scena ustaškog pokolja u autobusu smatra se najeksplicitnijim prizorom nasilja u povijesti hrvatskog filma.
boja, filmska vrpca, 116'