Okupacija u 26 slika

igrani, Jugoslavija: Hrvatska, Jadran film, Croatia film, 1978

REŽIJA: Lordan Zafranović

Okupacija u 26 slika

ULOGE:
Frano Lasić (Niko),
Milan Štrljić (Toni),
Boris Kralj (kapetan Baldo),
Tanja Poberžnik (Ane),
Stevo Žigon (gospodin Hubička)

SCENARIJ:
Lordan Zafranović,
Mirko Kovač

FOTOGRAFIJA:
Karpo Aćimović-Godina

GLAZBA:
Alfi Kabiljo (Wolfgang Amadeus Mozart,
Mane Jarnović,
Mario Nardelli)

MONTAŽA:
Josip Remenar

Sadržaj:

Dubrovnik, 1941. godina. Idiličan život trojice mladih prijatelja, Hrvata Nike, Talijana Tonija i Židova Mihe, grubo prekida rat i uspostava ustaške i okupacijske vlasti. Toni, koji je zaručen za Nikinu sestru Anu, postaje crnokošuljaš, Miho jedva izbjegne ustaškom klanju, a Niko se pridružuje partizanskom pokretu. Ane je, usprkos svemu, zaljubljena u Tonija i udaje se za njega.

Okupacija u 26 slika film je koji i danas izaziva dvojake reakcije. Od jugoslavenskih vlasti i većine filmskih kritičara bio je slavljen (dobitnik Velike zlatne arene za najbolji film i Srebrne arene za režiju i kameru na pulskom filmskom festivalu, nagrada jugoslavenske kritike za film godine), a od hrvatske vlasti 1990-ih omražen zbog navodnog Zafranovićevog izjednačavanja hrvatstva i ustaštva. Igrao je u konkurenciji filmskog festivala u Cannesu, ali su ga francuski kritičari većinom negativno ocjenili. Zbog negativnih osvrta pojedinih hrvatskih filmskih kritičara komunističke vlasti ukinule su dotacije časopisu Film i smijenile redakciju časopisa Polet, ali danas se film, unatoč daljnjem neslaganju među kritičarima, ipak smatra klasikom hrvatske kinematografije. Zafranović je prikazao zlo koje može potaknuti ideologija kroz intimnu priču o razorenim obiteljskim i prijateljskim odnosima, ali i kroz ekstravagantni prikaz primitivizma, kiča i moralne dekadencije koje su nacisti i fašisti unijeli u društveno-kulturni život Dubrovnika. Raskošni stil filma seže od lirsko-impresionističkog u prikazu plemenitog i profinjenog Dubrovnika do naturalističko-grotesknog u prikazu ponašanja osvajača. Scena ustaškog pokolja u autobusu smatra se najeksplicitnijim prizorom nasilja u povijesti hrvatskog filma.

boja, filmska vrpca, 116'

Trailer