ULOGE:
Voja Mirić (Radman),
Uroš Kravljača (Bošnjak),
Olivera Marković (Marija),
Milena Dravić (Zora),
Lojze Potokar (Jović),
Božidar Boban (Dragec)

SCENARIJ:
Fadil Hadžić

FOTOGRAFIJA:
Tomislav Pinter

GLAZBA:
Bojan Adamič

MONTAŽA:
Olga Skrigin

Sadržaj:

Kroz rad nekoliko službenika u jednom radnom kolektivu, koji koriste forme upravljanja poduzećem da bi postigli vlastitu materijalnu korist, otkrivaju se razlozi koji dovode do nezakonitih pojava, pronovjera i osobnih drama. Okvir radnje sačinjava polemički dijalog u jednoj redakcijskoj sobi... 

Službeni položaj prva je Hadžićeva provokativna politička drama, koju je dio kritike odbacio kao slabiju kopiju filma napravljenog godinu dana ranije Licem u lice Branka Bauera, vjerojatno prvog jugoslavenskog političkog filma. Međutim, danas mnogi s pravom smatraju da Službeni položaj kvalitetom stoji uz bok najboljim Hadžićevim ostvarenjima. Dok Licem u lice jasno radi opreku između poštenih i nepoštenih zaposlenika tvornice, u Službenom položaju imate dojam da je korupcija premrežila veći dio, ciničnog i materijalnim probitkom opsjednutog, društva, a razlog tome indirektno se može uočiti u općem neuspjehu ekonomskog razvitka Jugoslavije. Posebno je složen glavni lik generalnog direktora preduzeća Bošnjaka, koji se unatoč svojim pravdoljubivim željama pod pritiscima okoline i sam uplete u korupciju, ilustrirajući tezičnu, ali efektnu završnu rečenicu filma da su „na službenom položaju i najbolji ratnici lako ranjivi“. Film je, kao i Licem u lice, odgovarao tadašnjoj službenoj jugoslavenskoj politici koja je odlučila otvoreno ukazati na postojanje trulih elemenata socijalističkog društva koje treba iskorijeniti, pa je film doživi veliki službeni uspjeh, uključujući Veliku zlatnu arenu za najbolji film, Zlatnu arenu za glavnu žensku ulogu (Olivera Marković) i Srebrnu arenu za sporednu mušku ulogu (Voja Mirić) na Pulskom filmskom festivalu.

c/b, 35 mm, 96'