CIKLUS: REDATELJ
Od 15.03. Do 23.03.2021.
Portreti: Radikalni film Bernarda Bertoluccija
Bernardo Bertolucci
16.03.1940, Parma, Italija - 26.11.2018, Rim, Italija

Pošavši stopama oca, pjesnika i filmskog kritičara, do 22. godine postao je priznat pjesnik. Pohađao je studij suvremene književnosti na sveučilištu u Rimu, no odustao je od školovanja dobivši posao kao asistent redatelja Pieru Paolu Pasoliniju na njegovu prvijencu, filmu Accattone (1961). Već iduće godine Bertolucci ostvaruje i debut režijom filma Smrt (La commare secca). Uslijedili su Prije revolucije (Prima della rivoluzione, 1964), Partner (1968) i Strategija pauka (Strategia del ragno, 1970), no međunarodnu pažnju i uspjeh stekao je tek filmom Konformist (Il conformista, 1970) osvojivši nominaciju za Oscara za adaptirani scenarij. Potom snima kontroverzni Posljednji tango u Parizu (L' ultimo tango a Parigi, 1972) s Marlonom Brandom u glavnoj ulozi. Idući, više nego petosatni, epski film Dvadeseto stoljeće (Novecento/1900, 1976) bio je prisiljen skratiti. Ipak, 1991. godine Paramount studio izdao je punu verziju filma. Film Mjesec (La luna, 1979) nije prihvatila ni kritika ni publika. Međunarodni ugled potvrdio je epskom pričom Posljednji kineski car (The Last Emperor, 1987) koja je osvojila devet Oscara od kojih se izdvajaju oni za najbolji film, režiju i adaptirani scenarij. Film je obilježen jedinstvenom vizualnom estetikom, karakterističnom za Bertoluccijev fimski rad. Azijskoj tematici vratio se filmom Mali Buda (Little Buddha, 1993), a potom snimio Čaj u Sahari (The Sheltering Sky, 1990), no nijedan nije postigao osobiti uspjeh. Zavodljiva ljepota (Stealing Beauty, 1996) proslavila je Liv Tyler, a trenutno posljednji film mu je Sanjari (The Dreamers, 2003) čija je radnja smještena u Parizu šezdesetih.