Lov na jelene

igrani, drama, Jugoslavija: Hrvatska, 1972

REŽIJA: Fadil Hadžić

Lov na jelene

ULOGE:
Sandi Krošl (Ivan Šušnjar),
Boris Dvornik (konobar),
Miha Baloh (šef policije),
Silvana Armenulić (narodna pjevačica),
Mato Ergović (krčmar)

SCENARIJ:
Fadil Hadžić

FOTOGRAFIJA:
Milorad Jakšić-Fanđo

GLAZBA:
Nikica Kalogjera

MONTAŽA:
Radojka Tanhofer

Sadržaj:

Ivan Šušnjar vraća se nakon mnogo godina u rodni grad, iz kojeg je izbjegao nakon Drugog svjetskog rata bojeći se da bi, kao državni službenik NDH, mogao stradati od nove vlasti. Vrativši se shvati da je potvoren za ustaštvo, a sve kako bi lokalni partizani nakon rata prigrabili njegovu imovinu. Želeći dokazati istinu i ostvariti pravdu, Šušnjar se sukobljuje s opasnim protivnicima...

Filmovi Lov na jelene, Protest i Novinar smatraju se najhrabrijim Hadžićevim kritikama anomalija socijalističkog režima, a uz to i njegovim najboljim filmskim ostvarenjima. Lov na jelene možda je i najhrabriji od njih zbog diranja u vrlo osjetljivu temu političke emigracije i njihove povezanosti s ustaštvom. Da izbjegne cenzuru, Hadžić je filmu dodao lik poštenog policajca i njegov završni govor o „revolucionarnom moralu“, ali iz današnje perspektive ovaj govor više izgleda kao ironična opaska kojom se zabija zadnji čavao u lijesu revolucionarnog morala. Film je producirao nezavisni producent FAS, koji je bio sklon poduprijeti takve hrabrije projekte. Sniman je u doba hrvatskog proljeća, a distribuiran nedugo nakon njegova slamanja. Iako je SUBNOR žestoko napao film, izbjegnuo je bunkeriranje, vjerojatno radi Hadžićevog političkog ugleda. Tri spomenuta filma veže i Hadžićeva težnja da uzroke propasti glavnih likova ne vidi samo u njihovom politički subverzivnom djelovanju, već i u njihovoj samodestruktivnoj nutrini, što rezultira psihološki slojevitim junacima. Uz vrlo dobre glumačke izvedbe cijelog ansambla u filmu glumi i Silvana Armenulić, tadašnja folk zvijezda. Hadžić je upečatljivo iskoristio filmičnost još jednog, od strane filmaša, zanemarenog hrvatskog grada, Varaždina.

c/b, digitalna restauracija, 102'