ULOGE:
Jacques Tati (gdin. Hulot),
Nathalie Pascaud (Martine),
Micheline Rolla (teta),
Valentine Camax (Engleskinja),
Louis Perrault (Fred)

SCENARIJ:
Pierre Aubert,
Jacques Lagrange,
Henri Marquet,
Jacques Tati

FOTOGRAFIJA:
Jacques Mercanton,
Jean Mousselle

GLAZBA:
Alain Romans

MONTAŽA:
Suzanne Baron,
Charles Bretoneiche,
Jacques Grassi

Sadržaj:

Jednog ljeta tijekom prve polovine 50-ih godina prošlog stoljeća, visoki, simpatični i pomalo nespretni gospodin Hulot svojim rasklimanim starim automobilom marke Salmson stiže u ljetovalište Saint-Marc-sur-Mer u Normandiji. No za razliku od ostalih ljudi, koji znaju da se na odmoru baš i neće odmoriti, gospodin Hulot, oboružan neizbježnom lulom, kani svoje dane odmora iskoristiti na najbolji mogući način. Nakon što se smjesti u mali hotel pored plaže, svojim nekonvencionalnim ponašanjem ubrzo će izazvati čuđenje i prigovore ostalih gostiju. Tijekom ljetovanja Hulot će vrijeme kratiti i dosadu razbijati na različite načine, primjerice uživajući u gradnji dvoraca u pijesku, čime će razveseliti i brojnu djecu. Istodobno će svojom nespretnošću nepogrešivo uzrokovati brojne nevolje i znatnu štetu. Ipak, među gostima hotela su i dražesna Martine, u komunikaciji s kojom će Hulot demonstrirati svoj šarm, te starija dama podrijetlom iz Velike Britanije.

Godine 1953. prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu, te tri godine kasnije nominirana za Oscara u kategoriji najbolje priče i scenarija, maestralna komedija suscenarista i redatelja Jacquesa Tatija, koji je scenaristički predložak supotpisao sa svojim čestim suradnikom Henrijem Marquetom, zacijelo je najpoznatiji film koji se bavi temom provođenja godišnjeg odmora. Posrijedi je prvi segment autorova petodijelnog ciklusa o doživljajima gospodina Hulota, koji uz dugometražne filmove Moj ujak, Vrijeme igre i Prometna gužva zaokružuje kratkometražni meta-film Večernja škola, a u kojem je Tati prikazao zgode protagonista koji priželjkuje odmor iz snova, da bi doživio neugodan sudar s komercijalnim naličjem turizma kao industrije. Taj sudar Tati u svom drugom dugometražnom igranom filmu koristi ne samo za predstavljanje svog tipičnog lika, visokog, šutljivog i nespretnog osobenjaka s lulom, nego i za iznimno inteligentno i maštovito satirično bavljenje ljetovanjem kao histeričnim razdobljem praktički prisilnog opuštanja i zabave. Cjelinu odlikuju galerija pažljivo profiliranih likova, važnijih podjednako kao i sporednih, maštovitost u kreiranju izuzetno duhovitih i dinamičnih sekvenci, pomna razrada poetike slapsticka s kombinacijom vizualnih gegova te neobičnih zvukova i šumova, te oštroumno ironiziranje konvencionalnosti srednje klase u kontrastu s „normalnošću” i prirodnošću protagonista. Taj protagonist je svakako i infantilni egocentrik, a Tati kroz film na suptilan, sjetan i gotovo poetičan način afirmira tzv. „običnog” čovjeka i njegovu svakodnevicu. I ovdje je naznačen motiv kojem će se autor kasnije intenzivno vraćati, motiv čovjekova sukoba s modernom tehnikom i objektima, u čemu leži korijen iracionalnosti filmskih zbivanja. Snimanje epizodno narativno strukturiranog filma trajalo je dvije godine, u njemu gotovo da nema dijaloga, Tati poseže i za konvencionalnim prikazom pretilih kapitalista i nadobudnih marksističkih intelektualaca, a za sve to je, kako je i sam priznao, nadahnuće pronašao u filmovima Charlieja Chaplina.

c/b, 83'