Sedmi pečat

Det sjunde inseglet, igrani, 1957

REŽIJA: Ingmar Bergman

Sedmi pečat

ULOGE:
Max von Sydow (Antonius Block),
Bengt Ekerot,
Gunnar Björnstrand (Jöns),
Nils Poppe (Jof),
Bibi Andersson (Mia)

SCENARIJ:
Ingmar Bergman

FOTOGRAFIJA:
Gunnar Fischer

Sadržaj:

U Švedsku kojom hara kuga sredinom 12. stoljeća nakon desetogodišnjeg sudjelovanja u križarskom pohodu vraćaju se vitez Antonius Block i njegov štitonoša Jöns. Jednog dana, dok Jöns izmoren leži na plaži, Antonius će shvatiti da je Smrt došla po njega. Želeći dobiti na vremenu i živ se vratiti kući, Antonius predloži Smrti da odigraju partiju šaha, ulog u kojoj je s jedne strane njegov život, a s druge odgovori na egzistencijalna pitanja koja ga muče, a koje će mu Smrt dati u slučaju njegove pobjede. Tijekom sljedećih nekoliko dana, dok sa Smrću bude igrao šah, Antonius će s njom putovati zemljom te pokušavati dokučiti postojanje Boga i smisao vlastitog života. Kao čovjek uzdrmane vjere, koju dodatno potkopavaju zbivanja u okolini i Jönsov cinizam, Antonius će shvatiti svu ispraznost ljudskog života te poželjeti prije smrti učiniti jedno plemenito i nesebično djelo.

Godine 1957. na festivalu u Cannesu ovjenčana Posebnom nagradom žirija, koju je podijelila s ratnom dramom Kanal Andrzeja Wajde, antologijska fantastična egzistencijalna drama Ingmara Bergmana adaptacija je njegove vlastite drame koju je sam pretočio u scenarij. Za realizaciju filma čiji je naslov preuzet iz Apokalipse ili Otkrivenja, posljednje knjige Biblije i Novog zavjeta koja se tijekom filma višekratno citira, Bergman je nadahnuće pronašao u fresci koja prikazuje čovjeka koji sa smrću igra šah, a koju je vidio u srednjovjekovnoj crkvi nedaleko Stockholma. Premda prikaz srednjovjekovne Švedske nije posve vjerodostojan, jer flagelanti nikad nisu postojali u redateljevoj domovini, a i egzistencijalna pitanja koja muče protagonista nisu uobičajena za filozofiju srednjeg vijeka, riječ je o u svakom pogledu iznimnom ostvarenju u kojem se Bergman pozabavio čovjekovim strahom od smrti i od načina umiranja. Štoviše, i sam je priznao da mu je rad na ovom filmu, koncipiranom kao niz kontrasta, od života i smrti odnosno svjetla i tame, preko muške agresivnosti i ženske pasivnosti te mladosti i starosti do hedonizma i asketizma te tolerancije i fanatizma, pomogao da prevlada vlastiti strah od smrti i umiranja. Maestralno režirano djelo dojmljivo je vizualno estetizirano, duhovnost je ostvarena i na simboličkoj razini i u fascinantnim apokaliptičnim vizijama, a cjelina sjajnog ritma impresivno je dramaturški uobličena.

c/b, 96'

Trailer