ULOGE:
Marcello Mastroianni (Marcello Rubini),
Anita Ekberg (Sylvia),
Anouk Aimée (Maddalena),
Yvonne Furneaux (Emma),
Alain Cuny (Steiner)

SCENARIJ:
Federico Fellini,
Ennio Flaiano,
Tullio Pinelli,
Brunello Rondi,
Pier Paolo Pasolini

FOTOGRAFIJA:
Otello Martelli

GLAZBA:
Nino Rota

MONTAŽA:
Leo Catozzo

Sadržaj:

Rimski novinar Marcello Rubini dane provodi u neprestanom traganju za senzacionalnim pričama iz gradskog javnog života i mondenog svijeta, koje objavljuje u popularnom dnevnom listu. On nazoči svim događajima iz života gradske elite, od otvaranja velike izložbe preko razuzdane zabave do tiskovne konferencije velike filmske zvijezde Sylvije, koja u studijima Cinecittà snima svoj novi film. No Marcello je i frustriran čovjek čija će djevojka Emma zbog njegove nevjere pokušati samoubojstvo, koji Emmu vara s bogatom ali zamornom Maddalenom, koji se u noćnom lokalu sastaje s ocem te kojeg će potresti naizgled posve neočekivano samoubojstvo prijatelja, filozofa Steinera. A nakon što noć provede kao gost u domu otmjene obitelji, Marcello će jutro dočekati na plaži, pokušavajući pisati dok ribari iz mora izvlače golemu hobotnicu.

Godine 1960. ovjenčana Zlatnom palmom, a dvije godine kasnije od četiri nominacije za Oscara, među kojima i za najboljeg redatelja i izvorni scenarij, nagrađena onim za najbolju kostimografiju, egzistencijalna drama Federica Fellinija na scenariju koje je nepotpisan sudjelovao i Pier Paolo Pasolini prvi je film druge faze redateljeva stvaralaštva. Mozaično strukturirano ostvarenje bez uzročno-posljedične povezanosti među zbivanjima, u kojem se nižu dojmljivo stilizirani detalji svakodnevice protagonista koji se kreće velegradskim miljeom, modernistički je oblikovana cjelina u kojoj je Fellini prikazao tamno naličje tadašnjeg urbanog života. Protagonist opterećen krizom identiteta kreće se svijetom formalne raskoši i izobilja, u kojem caruju otuđenost i isprazni materijalizam, a funkcionira kao predstavnik pasivne inteligencije nesposobne suprotstaviti se takvom okruženju. Simbolički i metaforički snažno djelo realizirano spojem gorkog humora, melodrame i tragedije Marcella Mastroiannija je etabliralo kao vrsnog karakternog glumca, a zahvaljujući prezimenu jednog lika lansiralo je naziv paparazzo za nasrtljive fotoreportere. Sjajno režiran i kompozicijski uobličen film impregniran glazbom Nina Rote impresivno prikazuje dekadenciju potrošačkog društva u kojem i Kristov kip može biti atraktivna reklama. Stalno introspektivan a ponekad prilično apstraktan, snolik i impresionistički, veseo i tužan, sjetan i katarzičan, Slatki život je ostvarenje bez tradicionalne naracije i profiliranja likova, u kojem se autor bavi religioznošću, praznovjerjem, industrijom zabave, pravim i lažnim medijskim zvijezdama, muško-ženskim i obiteljskim odnosima te socijalnim relacijama.

c/b, 174'