Rondo
igrani, drama, Hrvatska, 1966 | Mjesto prikazivanja filma: Centar za kulturu i informacije Maksimir (ul. Lavoslava Švarca 18)
REŽIJA: Zvonimir Berković
ULOGE:
Relja Bašić (Feđa),
Milena Dravić (Neda),
Stevo Žigon (Mladen),
Zvonimir Rogoz,
Boris Festini
SCENARIJ:
Zvonimir Berković
FOTOGRAFIJA:
Tomislav Pinter
GLAZBA:
Wolfgang Amadeus Mozart (Rondo u A-molu izvodi Jurica Murai),
Miljenko Prohaska
MONTAŽA:
Radojka Tanhofer
SCENOGRAFIJA:
Željko Senečić
KOSTIMI:
Ljubica Wagner
Sadržaj:
Umjetnički dizajner Feđa sredovječni je Zagrepčanin otuđen od svoje mlade, emotivne i senzualne supruge Nede, s kojom živi u ukusno uređenom potkrovlju zgrade u središtu grada. Promatrajući jednog dana u parku odigravanje partije dvojice dokonih šahista, Feđa će upoznati šutljivog i povučenog suca Mladena, također pasioniranog šahista i kibicera. Među dvojicom muškaraca ubrzo se razvije neobičan poluprijateljski odnos, te Mladen počne redovito nedjeljom poslijepodne posjećivati Feđu i s njim igrati šah, dok obojica uz razgovore o umjetnosti i glazbi uživaju u društvu plahe i ne baš zainteresirane Nede. Tijekom tih druženja između Mladena i Nede, žene nezadovoljne činjenicom da njezin suprug još uvijek nije spreman imati dijete, počet će se razvijati obostrana naklonost i osjećaji.
Godine 1966. na pulskom festivalu ovjenčana Srebrnim arenama za najboljeg glumca (Relja Bašić), glumicu (Milena Dravić) i film, impresivna komorna urbana romantična psihološka drama debitantsko je te ujedno i najuspjelije ostvarenje Zvonimira Berkovića. U djelu precizno strukturiranom u skladu sa strogom formom naslovnog glazbenog oblika središnja tema se neprestano izmjenjuje s više kontrastnih tema. Osim suptilno iznijansiranim prikazom međuodnosa troje protagonista, ljubavnog trokuta u kojem su barem dva vrha izraziti egoisti i mizantropi, iznimno sugestivno režirana, modernistički dojmljivo estetizirana i naglašeno atmosferična cjelina imponira i intrigantnim pitanjima koja autor postavlja, na njih promišljeno ne dajući odgovore, već sve prepuštajući pretpostavkama i slutnjama gledatelja te se zadovoljavajući „samo” formalnom preciznošću u kreiranju filmske i glazbene strukture. Berković sjajno profilira likove i koristi Mozartovu glazbu te uz maestralni vizualni prosede Tomislava Pintera kreira karakternu studiju ljubavnog trokuta u kojemu su svi gubitnici.
Produkcija: Jadran film
c/b, 94'