ULOGE:
Florence Delay (Ivana Orlenanska),
Jean-Claude Fourneau (biskup Cauchon),
Roger Honorat (Jean Beaupere),
Marc Jacquier (Jean Lemaitre),
Jean Gillibert (Jean de Chatillon)

SCENARIJ:
Robert Bresson

FOTOGRAFIJA:
Léonce-Henri Burel

GLAZBA:
Francis Seyrig

MONTAŽA:
Germaine Artus

Sadržaj:

Početkom 1431. godine engleska inkvizicija pod optužbom za herezu uhiti Ivanu Orleansku, 19-godišnju djevojku iz sela u istočnoj Francuskoj, te ju sprovede na suđenje u grad Rouen. Kako sama tvrdi, Ivani se ukazao Božji anđeo koji ju je nagnao da francusku vojsku tijekom Stogodišnjeg rata povede u borbi protiv engleske vojske, a čini se da su upravo zahvaljujući njezinim sugestijama i pod njezinim vodstvom Francuzi uspjeli izvojevati pobjede u nekoliko bitaka protiv Engleza. Tijekom suđenja Ivana će biti izložena rigoroznom ispitivanju od strane sudaca i stalnom progonu od strane zatvorskih čuvara, no unatoč tome njezina vjera i odlučnost ni u jednom trenutku neće biti poljuljane. Štoviše, ona neće odustati od tvrdnji da joj u sukobu s neprijateljskom vojskom najvažnije poruke šalju sveti Mihael te sveta Katarina i sveta Margarita, što će njezine isljednike potaknuti na dodatno ocrnjivanje djevojke pred javnošću. Sve će to biti dodatni argumenti da Ivana bude optužena za suradnju s đavolom, te da među svojim sucima ne pobudi nimalo suosjećanja i naklonosti, što će zapečatiti njezinu sudbinu.

Godine 1962. na festivalu u Cannesu ovjenčana Posebnom nagradom žirija i nagradom OCIC Udruge katoličkih medija, povijesna biografska drama scenarista i redatelja Roberta Bressona realizirana je u vrijeme u kojem su se snimali raskošni povijesni spektakli. Unatoč tome, riječ je o projektu realiziranim izuzetno niskim proračunom, uz prepoznatljivu Bressonovu asketsku režiju, dojmljivu crno-bijelu fotografiju njegova čestog suradnika Léoncea-Henri Burela te uz prilično intrigantan autorski pristup prikaza zbivanja u formi dokudrame, s praktički potpunim oslanjanjem na službene spise sa suđenja. Težeći ostvariti što veću realističnost i uvjerljivost, Bresson je u glumačkoj postavi i ovog filma angažirao naturščike predvođene mladom Florence Delay, koja je u filmu zadržala svoju izvornu frizuru iz onog vremena, što je redatelj objasnio željom za postizanjem što veće identifikacije mladih gledatelja s likom Ivane. Delay će nastupiti u još svega četiri filma kratkog i dugog metra, među kojima i u dugometražnom fantastičnom trileru Écoute voir... Huga Santiaga, uz Catherine Deneuve i Anne Parillaud, da bi se kasnije afirmirala svojim književnim i znanstvenim radom. Djelo snimljeno dominantno statičnom kamerom s većinskom uporabom srednjih planova i bez ijednog totala, uz reducirano korištenje svega nekoliko strana snimanja i tipova rakursa, imponira snažnim dijalozima kroz koje se profilira dramska tenzija sukoba protagonistice i tužitelja, efektnim gotovo posvemašnjim izostankom glazbe, osim uokvirivanja filma zvukom bubnjeva, te promišljenim prikazom Ivanine nadmoći nad sucima ne kroz njezine krupne planove i izražaje lica, nego uporabom ogoljele pozadine, čime se podcrtava i zavidna emotivnost cjeline. Slično Stradanju Ivane Orleanske Carla Theodora Dreyera, i Bressonovo je ostvarenje temeljeno na autentičnom zapisu dijaloga Ivane i sudaca, a pri usporedbi svoga i Dreyerova filma redatelj je svoj držao superiornijim, smatrajući da u Dreyerovu glumci groteskno i budalasto pretjeruju.

FILMSKI.NET - Robert Bresson

c/b, 65'