Nosferatu, simfonija strave
Nosferatu, eine Symphonie des Grauens, igrani, horor, Njemačka, 1922
REŽIJA: Friedrich Wilhelm Murnau
ULOGE:
Max Schreck (Grof Orlok),
Alexander Granach (Knock),
Gustav von Wangenheim (Hutter),
Greta Schröder (Ellen Hutter)
SCENARIJ:
Henrik Galeen
FOTOGRAFIJA:
Fritz Arno Wagner
Sadržaj:
FZFF najava:
U ovome vrlo utjecajnom nijemom horor filmu iz 1922. godine vampir napada ženu svoga agenta za nekretnine i donosi kugu u njihov grad. Nosferatu je nastao kao neovlaštena i neslužbena adaptacija Stokerovog romana Drakula iz 1897. godine s promijenjenim imenima likova i drugim detaljima. Zbog te činjenice film je gotovo zauvijek bio izgubljen pošto su Stokerovi nasljednici pokrenuli tužbu za kršenje autorskih prava. Sud je donio odluku da se sve kopije filma moraju uništiti, međutim, neke su ipak ostale sačuvane pa je Nosferatu proslavio njemački ekspresionizam te se i stotinu godina kasnije smatra remek-djelom sedme umjetnosti i možda najboljim filmom o mitskom biću vampiru.
__________
Mladi Thomas Hutter zastupnik je u trgovini nekretninama, koji 1838. godine u mirnom njemačkom gradu Bremenu skladnim životom živi s voljenom suprugom Ellen. Kad jednog dana dobije zadatak da otputuje u Transilvaniju u dvorac grofa Orloka, zagonetne osobe koja je zainteresirana za kupnju nekih nekretnina koje su u vlasništvu kuće za koju radi, Hutter će se teška srca oprostiti od Ellen i krenuti na dalek put. A kad stigne u Transilvaniju, u kraj u kojem je smješten Orlokov dvorac, mladić će se neugodno iznenaditi shvativši da se lokalni stanovnici ne žele ni približiti grofovu zdanju, a kamoli njega onamo prevesti kočijom. Nakon što naposljetku ipak uđe u zlokobni dvorac, Hutter će pri susretu s Orlokom zaključiti da se grof ponaša vrlo neobično i da ga susreće samo noću. No mladić ne zna da je grof zapravo vampir koji će ga uskoro ostaviti zatočena u svom dvorcu te otputovati u Bremen, gdje će se ubrzo početi zbivati razni tjeskobni i mračni događaji.
Antologijski fantastični horor redatelja Friedricha Wilhelma Murnaua (Posljednji čovjek, Faust, Zora) iznimno je uspjelo ostvarenje temeljeno na glasovitom romanu Drakula Brama Stokera, koji je u scenarij pretočio ugledni austrijski glumac, scenarist i filmski redatelj Henrik Galeen (Praški student, Golem, Muzej voštanih figura), jedna od najznačajnijih i najutjecajnijih figura njemačkog filmskog ekspresionizma u razdoblju nijemog filma. Posrijedi je indirektna adaptacija Stokerove proze, za izravnu prilagodbu koje Murnau nije uspio dobiti prava, te je jednostavno ´posudio´ priču o Drakuli i u njoj izmijenio imena likova. Eponimno redateljevo ostvarenje drži se njegovim prvim velikim filmom, a odlikuju ga impresivno kreiranje ozračja mraka i tjeskobe, izuzetno sugestivan prikaz mistične Transilvanije kao područja kojim caruje smrt, spretno poigravanje melodramatičnom morbidnošću kontekstualiziranom u poetski opisan prostor i prirodu, kao i jasno naznačen odmak od u ono vrijeme izraženog ekspresionizma Murnauovih kolega. Cjelina kojom dominira dojmljivi lik grofa Orloka, sa šiljatim ušima i prijetećim na sjenama izduženim rukama, a kojeg sjajno utjelovljuje Max Schreck (Volga Volga, Priče gospođice Hoffmann, Peer Gynt), te kojeg psihoanaliza interpretira kao svojevrsno utjelovljenje seksualnog nagona, odlikuje se i maestralnom ambijentacijom zbivanja na lokacijama, neobičnim rakursima kao i spretnim poigravanjem gledateljevim očekivanjima. Nakon završetka rada na filmu nasljednici Brama Stokera tužili su njemačke producente zbog neovlaštene uporabe romana kao predloška, rezultat čega je bio zahtjev britanskog suda da se unište sve kopije i negativ filma. Premda takvu sudsku odredbu nije bilo moguće provesti u Njemačkoj, producenti su odlučili prodati sav snimljeni materijal, zbog čega cjelovita izvorna verzija filma više ne postoji.
c/b, nijemi, 94'