ULOGE:
Emma Suárez (Julieta),
Adriana Ugarte (Julieta Joven),
Daniel Grao (Xoan),
Inma Cuesta (Ava),
Michelle Jenner (Beatriz),
Darío Grandinetti (Lorenzo),
Rossy de Palma (Marian)

SCENARIJ:
Pedro Almodóvar (prema kratkoj priči Alice Munro)

FOTOGRAFIJA:
Jean-Claude Larrieu

GLAZBA:
Alberto Iglesias

MONTAŽA:
José Salcedo

Sadržaj:

Sredovječna Julieta živi u Madridu sa svojom kćeri Antíom, koja baš kao i majka pati zbog smrti svog oca i Julietina supruga Xoana. No ni u ovom slučaju tuga neće zbližiti ljude, nego će Antíu udaljiti od majke, pa će djevojka s navršenih osamnaest godina bez riječi objašnjenja napustiti Julietu. A Julieta je Xoana upoznala tijekom vožnje u vlaku 1985. godine, da bi njezin odnos s njim osim snažnom ljubavlju bio obilježen i njegovim preljubništvom. Tijekom tri desetljeća, do 2015. godine, živote Juliete, Antíe i Xoana obilježit će i obiteljska tragedija, posljedice koje će biti majčino otuđenje od kćeri. Julieta će poduzeti sve da pronađe Antíu, pod utjecajem tragedije činit će joj se da se zbližava s kćeri, no to će zbližavanje biti kratka vijeka jer će Antía ubrzo doznati traumatične detalje obiteljske drame koje će ju možda trajno i nepovratno udaljiti od majke. Istodobno, Julieta će se morati suočiti sa spoznajom da svoju kći uopće ne poznaje.

Godine 2016. prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu i nominirana za tri Europske filmske nagrade, te godinu kasnije nominirana za nagradu BAFTA u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja, psihološka romantična drama scenarista i redatelja Pedra Almodóvara slobodna je adaptacija triju kratkih priča iz u Hrvatskoj neobjavljene zbirke Runaway nobelovke Alice Munro. Riječ je o pričama Prilika (Chance), Uskoro (Soon) i Tišina (Silence), u kojima je protagonistica naslovna junakinja Almodóvarova filma Julieta, koja u prvoj priči u vlaku doživljava ljubavnu avanturu, u drugoj s mladom kćeri Penelope posjećuje roditelje a u trećoj se nada vijestima od sad već odrasle i otuđene kćeri. Ženski likovi proze Alice Munro suptilno su i životno predočeni, s izraženim karakterno-psihološkim nijansama te s iznimnim osjećajem za detalj u opisivanju često tjeskobnih emotivnih i psihičkih stanja kao i intimnih drama senzibilnih protagonistica. Protagonistice storija Alice Munro su obične djevojke i žene čije živote i sudbine ključno i nepovratno mijenjaju dramski intenzivni događaji kakvi su preljub i(li) ubojstvo, žene koje dugo vremena kriju zastrašujuće i razorne tajne, one koje se suočavaju s golemim gubicima i još većom boli te žene koje se unatoč svemu uspijevaju nositi s vlastitim sudbinama. U tematskom smislu proza Alice Munro je u praktički savršenom suglasju s preokupacijama Pedra Almodóvara, intrigantnog analitičara osebujnih ženskih osobnosti koje napučuju njegov opus, od drugog dugometražnog filma Pepi, Luci, Bom i druge djevojke iz grupe preko Žena na rubu živčanog sloma, Visokih peta i Veži me, do naslova Cvijet moje tajne, Sve o mojoj majci i Vraćam se. Almodóvar se više tematski i motivski a manje izvedbeno vraća korijenima, elegantno slaže vinjete iz Julietina života, profilira slojevite i ekspandirajuće tjeskobne ženske likove, vizualno je estetiziran, no u Julieti ipak ne zatječemo sočnog i provokativnog Almodóvara, već smirenog, zrelog i promišljenog autora. Oslanjajući se na kontrast svježe i gotovo djetinje nevine i zaigrane Juliete u mladosti s izgubljenom, sumornom i suicidalnom sredovječnom Julietom, autor vrlo pregledno i elegantno slaže vinjete iz protagonističina života, notirajući ključne događaje i najvažniju emotivnu popudbinu. Iako očekivano vrlo elegantno režiranom i estetiziranom filmu nedostaje sočnosti, provokativnosti i ekscentričnosti, vrlina je autorovo davanje posvete Hitchcocku, i kroz atmosferičnu fotografiju Jeana-Claudea Larrieua (Moj život bez mene, Tajni život riječi i Opsesija Isabel Coixet), i kroz asocijacije na Rebeccu i dijelom na Vrtoglavicu, i kroz filmsku glazbu Alberta Iglesiasa koja u sjećanje priziva melodije Bernarda Herrmanna.

boja, 99'