ULOGE:
Catherine Deneuve (Séverine Serizy),
Jean Sorel (Pierre Serizy),
Michel Piccoli (Henri Husson),
Genevičve Page (Anais),
Pierre Clémenti (Marcel)

SCENARIJ:
Luis Buńuel,
Jean-Claude Carriere (prema romanu Josepha Kessela)

FOTOGRAFIJA:
Sacha Vierny

MONTAŽA:
Louisette Hautecoeur

Sadržaj:

Séverine je mlada i privlačna kućanica u braku s mladim liječnikom Pierreom, no iako se iskreno vole, ona ne može s njim seksualno općiti. Séverine, naime, ima sadomazohističke seksualne fantazije koje Pierre ne može ispuniti. Od prijateljice Renée saznaje da je njihova zajednička znanica Henriette počela raditi u bordelu. Pierreov prijatelj Husson sve je zainteresiraniji za Séverine, naposljetku joj prizna svoju požudu prema njoj, ali ona ga odbije, no saznaje od njega za elitni bordel. Odluči ga posjetiti, a onda i raditi u njemu kao prostitutka svakog poslijepodneva, dok joj je suprug još na poslu i ništa ne sluti. Bordel čvrstom rukom vodi madame AnaÏs koja Séverine daje 'umjetničko ime' Belle de Jour (Ljepotica Dana). Iako i dalje odbija Hussonove seksualne prijedloge, Séverine mašta o seksu s njim, a paralelno s usluživanjem klijenata u bordelu popravlja joj se seksualni odnos s Pierreom. Također, splete se s mladim i privlačnim gangsterom Marcelom koji je vrlo ljubomoran zbog nje…

Godine 1966. braća Hakim, prestižni i kontroverzni egipatsko-francuski producenti poznati po radu s vodećim francuskim režiserima još od vremena poetskog realizma 1930-ih, ali i po neispunjavanju svojih financijskih obaveza, predložili su Luisu Buñuelu prilagodbu romana Belle de Joure iz 1928. francuskog akademika židovsko-litavskog porijekla Josepha Kessela. Prilikom objavljivanja roman je izazvao skandal prikazom dvostrukog života mlade građanske kućanice mazohističkih nagnuća, a Buñuelu se nije svidio, no svejedno je odlučio prihvatiti ponudu kao izazov da „nešto što ne voli pretvori u nešto što voli“. Hakimi su mu nametnuli Catherine Daneuve za naslovnu glumicu, tada mladu zvijezdu koja se prethodno već okušala, i to vrlo uspjelo, u ulozi seksualno frustrirane osobe u Odvratnosti Romana Polanskog. Suradnja režisera i glumice bila je vrlo zahtjevna, a ona je poslije izjavila da se u više navrata osjećala iskorištenom jer je bila razgolićavana više od dogovorenog. Zapravo, pogotovo po današnjim kriterijima, obnaženost i seksualni prizori vrlo su umjereni, ali to bitno ne umanjuje dubinski erotizam kojim je film prožet. Scenarij se nije toliko oslanjao na Kesselov roman koliko na intervjue o seksualnim fantazijama koje su Buñuel i njegov stalni scenaristički suradnik iz tog razdoblja Jean-Claude Carrière vodili s djelatnicama madridskih bordela. Ljepotica dana najznamenitija je po dosljednom dokidanju mogućnosti razlikovanja zbiljskog i imaginarnog, jer su postavljeni na istu razinu, bez signala koji bi omogućivali njihovu diferencijaciju. Taj postupak Buñuel će rabiti i u svojim budućim ostvarenjima, ali s izuzetkom Diskretnog šarma buržoazije nikad s tako velikim istovremenim kritičarskim i komercijalnim uspjehom. Film je nagrađenim Zlatnim lavom u Veneciji, a na listi časopisa Cahiers du cinéma zauzeo je drugo mjesto najboljih filmova godine, iza Bergmanove Persone.

boja, 100'